Zašto Rusija uvozi ono što i sama proizvodi?

Zašto Rusija uvozi ono što i sama proizvodi?

Rusija je uvijek zanimljiva država za analizu. Iako gotovo da nema dana da ne čujemo nešto o njenom predsjedniku, postoji mnogo činjenica koje vjerovatno ne znate, a mogle bi Vas itekako iznenaditi. U nastavku Vam donosimo nove informacije šta je to što Rusija uvozi, a i sama isto proizvodi i izvozi.

Od 1. novembra Rusija je ukinula zabranu uvoza paradajza iz Turske koja je bila uvedena  2015. godine. Prema ruskim dužnosnicima, u Rusiju je dozvoljen uvoz 50.000 tona paradajza, a kada ta brojka bude dostignuta, obje će strane razgovarati o mogućnosti daljnjeg uvoza. Očekuje se i da će Turska ublažiti ograničenja prema Rusiji što se tiče uvoza poljoprivrednih proizvoda i mesa.

Nemojte, ipak, misliti da Rusija ne proizvodi paradajz. Do oktobra 2017. godine je na domaćim plantažama proizvedeno gotovo 190.000 tona ovog povrća. S obzirom na to da vlada planira ovaj broj dodatno povećati, povratak turskog paradajza ne bi trebao pogoditi domaće proizvođače.

Pravila uvoza i izvoza nije uvijek lahko shvatiti. Deficit može izazvati neočekivani uvoz čak i onih proizvoda po kojima je zemlja poznata kao veliki proizvođač.

Ruska proizvodnja obara rekorde

U posljednjih pet godina ruska poljoprivredna proizvodnja obara sve rekorde. Rusija je vodeći izvoznik pšenice i raži, a spada među najveće proizvođače ječma, zobi i drugih žitarica. Pa ipak, podaci Federalne carinske službe Rusije pokazuju da Rusija i dalje uvozi žitarice! 2016. godine je potrošila 343,9 miliona dolara na kupovinu ove vrste robe.

“Kupujemo pšenicu visokog kvaliteta za mlinsku industriju i za proizvodnju skupih vrsta tjestenina. Iz klimatskih razloga ove vrste žitarica ne uspijevaju u Rusiji”, objašnjava za Russia Beyond Ivan Rubanov, direktor analitičke grupe odbora za poljoprivredu ruske vlade. “Osim toga, uvozimo žitarice iz sjevernog Kazahstana koji proizvodi velike količine, ali ima logističke prepreke za izvoz, tako da njegovi proizvodi stižu u susjedni zapadni Sibir prije nego što se distribuiraju u druge dijelove zemlje ili u inostranstvo.”

Još jedna nevjerovatna stavka na uvoznoj listi su energenti i njihovi derivati. Rusija je prošle godine uvezla nafte i naftnih prerađevina za preko 750 miliona dolara i prirodnog plina za 122,4 miliona dolara. Zašto bi jedan od najvećih izvoznika energenata uvozio sirovu naftu, naftne derivate, benzin, prirodni plin i druge energente?

“Nafta i naftni derivati su 2016. godine dolazili prvenstveno iz Zajednice neovisnih država, iz zemalja kao što su Kazahstan i Bjelorusija, kao i iz Finske, koja je dugoročni partner Rusije”, kaže Ivan Kapitonov, stariji saradnik Instituta za ekonomiju Ruske akademije nauka.

Kako on objašnjava, razlog za ovakvo poslovanje je, prije svega, u cijeni i u logističkim prednostima. “Ako je jeftinije kupiti benzin u Bjelorusiji, onda se to više isplati, a isto se odnosi i na naftu. Ovakav uvoz ne samo što pridonosi izgradnji boljih odnosa sa susjedima, nego je i ekonomski rentabilan”, objašnjava stručnjak.

Treća stavka motorna vozila, oprema i druge mašine spadaju prema službenim podacima u gotovo polovicu ruskog uvoza. Stručnjaci navode da je veći dio strojeva koji se uvoze europske proizvodnje. To nisu samo novi automobili, jahte i kućanski aparati, nego i uvoz u okviru stranih investicija. Internacionalne kompanije, naime, postupno lokaliziraju svoju proizvodnju na teritoriju Rusije, a za proizvodnju im je potrebna i njihova tehnička oprema.

O autoru

Novinar portala Poslovnisvijet.ba

Srodni članci