Aktuelno:
Venecuela na rubu ponora

Venecuela na rubu ponora

Ova južnoamerička zemlja bogata naftom bi trebala da napreduje. Umjesto toga, Venecuela je na rubu ekonomskog i humanitarnog ponora. Venecuela je zemlja koja gotovo u potpunosti ovisi o nafti, a njeno pojeftinjenje je uzrokovalo haos u ekonomiji ove latinoameričke države.

Iako je država sa najvećim rezervama sirove nafte na svijetu, veće i od Saudijske Arabije, tone u sve veće siromaštvo.

Ova zemlja bogata naftom trebala bi biti prosperitetna, a umjesto toga suočava se sa krizom. Najveći apoen u Venecueli je od 100 bolivara, a sada vrijedi nesto više od papira salvete – gotovo je bezvrijedan.

Sa većim rezervama od Saudijske Arabije, ona bi u najmanju ruku trebala biti umjereno prosperitetna. Umjesto toga, ima ekonomiju sa najvećim ekonomskim padom, druga je po broju ubistava, inflacija se približila nivou od 1000 posto, a nestašica lijekova je dovela najsiromašnije od 30 miliona stanovnika na rub humanitarnog ponora.

Štampanje novčanica skuplje od njihove vrijednosti

Zbog inflacije koja se približila nivou od 1.000 posto građani Venecuele hodaju sa vrećama bezvrijednog novca, a nestašica hrane i lijekova je dovela ovu zemlju na rub humanitarne krize.

venecuela-12

Život u Venecueli bi bio mnogo jednostavniji kada bi vlada počela da štampa novčanice veće od 100 bolivara, jer zbog hiperinflacije one imaju vrlo nisku vrijednost – samo 10 centi, pa građani moraju nositi ogromne količine novca.

Centralna banka ne želi da otkrije troškove štampanja novca, ali se procjenjuje da su oni za oko 20 posto viši od vrijednosti same novčanice. Možda zvuči kao vic – ali je tako.

Nafta jeftinija od vode

Tendencija vlade da subvencionira mnoge proizvode ispod troškova proizvodnje je glavni razlog zašto je ekonomija u takvom haosu. Litar goriva u Venecueli košta samo 6 bolivara što je manje od centa – a 100 puta manje od litra mineralne vode.

venecuele-1

Kada je Chavez došao na vlast 1999. godine, zahvaljujući novcu od nafte, program subvencija se proširio na rižu, šećer toaletni papir, lijekove. To je bio potez koji je, na prvi pogled, donio korist mnogim siromašnim građanima, no takav je sistem uništio ekonomiju, a najveći problemi nastali su kada je došlo do pada cijene nafte, nakon njegove smrti.

Njegov nasljednik Nikolas Maduro dodatno je proširio program subvencija, uprkos padu cijena nafte od 60 posto, u odnosu na 2014. godinu. Čak i usred krize, vlada je praktično dijelila stanove, automobile i bijelu tehniku.

Naftna industrija i poljoprivreda uništeni – ljudi gladuju

U Anzoategvi, na sjeveru zemlje, nalaze se mnoge rafinerije i fabrike aluminija, no većina njih više ne radi. Proizvodnja nafte državne kompanije PDVSA pala je za 450.000 barela dnevno. Na vrhuncu (2014. godine) proizvodnja je iznosila 2,7 miliona barela dnevno. Kada se uzme u obzir da je i cijena nafte prepolovljena, jedno je da to stvara ogroman manjak u državnoj blagajni.

Međutim, u poređenju sa poljoprivredom, naftna industrija je još dobro prošla. Polja su prazna, a proizvodnja žitarica je u periodu od 2012. do 2015. pala za 80 posto, mesa za 40 posto, a povrća za 18 posto. Nestašice su prije bile pokrivane uvozom, ali vlada preostale naftne prihode koristi za vraćanje dugova.

U trgovačkim centrima je nemoguće pronaći mnoge proizvode poput riže, šećera, jestivog ulja, toaletnog papira i proizvoda za djecu. Ipak, hrana se može nabaviti ako imate stranu valutu, ali četvrtina populacije ne zarađuje ni minimalnu plaću od 22,500 bolivara mjesečno što realno vrijedi oko 20 dolara. Oni se oslanjanju na vladinu pomoć koja je sve manja, tako da su mnogi ne samo gladni već im je ugroženo i zdravlje.

Uvriježeno je mišljenje među ekonomistima Venecuele da je nivo siromaštva trenutno viši nego prije 18 godina kada je Chavez osvojio vlast. Vlada se, naravno, ne bi složila sa tim, ali vidimo ko snosi posljedice. Bogati još uvijek mogu kupiti šampanjac, belgijsku čokoladu i lijekove, dok siromašni moraju provesti više sati u redovima da čekaju rižu, higijenu i antibiotike.

Sigurno da je Chavez imao dobre namjere i na početku je pomogao siromašnima više nego bilo koja vlada ikada prije – problem je što dobre namjere nisu dovoljne –  znamo da je put do pakla popločan dobrim namjerama.

O autoru

Novinar portala

Srodni članci