Aktuelno:
Siva ekonomija: moguća socijalno-ekonomska reforma

Siva ekonomija: moguća socijalno-ekonomska reforma

Siva ekonomija predstavlja onaj dio ekonomske aktivnosti koji nije statistički registrovan, djelomično ili u cjelini, u skladu sa važećim propisima. Siva ekonomija se javlja u različitim oblicima, u različitim djelatnostima, ispoljava se različitim intenzitetom, uključuje različite kategorije stanovništva, te se temelji na različitim regulacijama legalne ekonomije. Siva ekonomija zapravo predstavlja dozvoljeni oblik ekonomske aktivnosti, ali koji se ne odvija u okvirima važeće formalno-pravne regulative za taj oblik aktivnosti.

Bosanskohercegovačka ekonomija je opterećena ozbiljnim strukturnim problemima u privredi, odsustvom strategije i politike korištenja resursa, što se direktno odražava na stvaranje manjeg BDP-a, vrlo nisku efikasnost upotrebe resursa i neekonomskom valorizovanju doprinosa resursa stvaranju društvenog proizvoda. Neto cijena rada je niska, ali je relativno visokim stopama poreza i doprinosa na plaću vještački dignuta na viši nivo u odnosu na ponudu i potražnju rada na tržištu.
Kada je u pitanju poslovni ambijent u BiH siva ekonomija predstavlja jedan od gorućih problema.

O tome koliku tačno štetu ovaj problem donosi državi ne postoje konkretni statistički podaci. Prema izjavi Mladena Pandurevića, direktora Udruženja poslodavaca FBiH postoje neka istraživanja, zapravo procjene da je učešće sive ekonomije između 30 i 50 % ukupnog BDP-a države. Prema podacima Svjetske banke, iznos BDP-a u 2013. godini je oko 17,8 milijardi dolara, te se procjenjuje da se do 8,9 milijardi dolara „okreće“ u sivoj zoni gdje radnici nisu prijavljeni, plaće se isplaćuju u kovertama, PDV i ostali porezi i doprinosi te parafiskalni i drugi nameti se ne plaćaju državi. Između ostalog, krivac za takvo stanje je i sama država, s obzirom na to da BiH ima najveći stepen opterećenja na rad u cijeloj regiji što nanosi štetu i državi i radnicima i kompanijama koje pokušavaju poslovati u BiH. Pored toga, zemlju karakteriše nedosljednost i kompleksnost u poreskim sistemima u različitim dijelovima države.

S obzirom na to da ne postoje ozbiljna istraživanja u prethodnih nekoliko godina o nivou sive ekonomije u BiH, pretpostavke stručnjaka su da siva ekonomija u BiH raste. Postoje dva uzroka za to; nepovoljan privredni ambijent i visoke stope poreza i doprinosa na lična primanja; nespremnost vlasti u BiH da provode reforme. Iz tih razloga se dešava poslovanje privrede u sivoj zoni, a to je najčešće tako što se plaće nerealno iskazuju, a dio  se isplaćuje u gotovini. Neefikasnost poreskog sistema svakako da predstavlja najznačajniju oblast privredne regulative koja najviše i najčešće utječe na pojavu sive ekonomije.

Siva ekonomija se odražava na nelojalnu konkurenciju na tržištu, te nejednake uvjete poslovanja. Kada imamo dvije kompanije koje posluju u istoj djelatnosti, a jedna od njih ne plaća doprinose, a druga plaća u samom početku imamo proizvod koji neregularna firma prodaje za 30% jeftiniji. Tako da ukoliko je cijena nekog proizvoda u regulatornoj firmi 100 KM, u neregulatornoj je cijena istog proizvoda 70 KM. To ima direktan utjecaj na slabljenje konkurentnosti poslodavaca u BiH, povećava cijenu kapitala, sprečava državu da uvede efikasan sistem socijalne zaštite. Radnici koji rade u sivoj ekonomiji imaju nesiguran status, neadekvatne mjere zaštite na radu, te im je smanjena mogućnost zaštite svojih prava.

Kad poslodavac u BiH želi isplatiti plaću potencijalnom zaposleniku u iznosu od 1.000 KM, njegova prvobitna obaveza jeste da vlastima isplati 600 KM kroz poreze i socijalne doprinose. Ovaj ekstremno visok iznos za plaćanje često djeluje kao važan faktor odvraćanja od zapošljavanja, te često ima za rezultat da poslodavci odluče da uopće nikoga ne zapošljavaju ili u krajnjem slučaju zaposle ljude mimo znanja nadležnih vlasti. Takav efekat dovodi do daljeg jačanja sive ekonomije, gdje je radnicima ograničen pristup socijalnim beneficijama i doprinosima za penzioni i zdravstveni sistem, a koji bi trebali da se na sve primjenjuju. Praksa mnogih poslodavaca jeste izbjegavanje plaćanja poreza i doprinosa, a njihovi zaposlenici se registruju kao nezaposleni kako bi primali minimalne socijalne naknade.

Učešće sive ekonomije svakako da nije isto u svim djelatnostima. Prema izjavi Pandurevića, najveća je zastupljenost sive ekonomije u preradi hrane, naročito u pekarskoj industriji, drumskom prevozu, hotelijerstvu, građevinarstvu i preradi drveta.

Aktivnosti sprečavanja sive ekonomije spadaju u nadležnost države, s obzirom na to da je država ta koja ima sve neophodne elemente i alate da se s time izbori, a, ako ih nema, može ih sama donijeti. Pod alatima se podrazumijevaju adekvatni propisi, adekvatan pravni okvir, te zakonska regulativa.
Siva ekonomija je stara koliko i samo oporezivanje, međutim, pojam sive ekonomije je novijeg datuma u ekonomskoj literaturi. Postojanje ove pojave u jednoj državi u visokom procentu uvijek će za to činiti odgovornim i građane i vlast. Sivu ekonomiju treba nastojati suzbiti na svaki mogući način, iako će ona uvijek postojati, kako kod nas, tako i u ostalim zemljama Evrope. Ekonomisti navode da je rješenje u spuštanju opterećenja na rad i pooštravanju kontrole.

Vijeće ministara BiH i vlade Federacije BiH i Republike Srpske su uvidjeli potrebu 11. maja 2015. godine na Jahorinskom sastanku da se urgentno inicira proces rehabilitacije i modernizacije privrede s ciljem podsticanja održivog, efikasnog, socijalno pravednog i stalnog ekonomskog rasta; kreiranjem novih radnih mjesta; povećavanjem i pravilnijim pružanjem socijalne pomoći, te kreiranjem povoljnog i pravednog društvenog ambijenta. Konkretne akcije su ciljane na fiskalnu i finansijsku održivost; socijalno-ekonomska reforma će biti proširena ciljanim mjerama: za ojačavanje vladavine zakona i borbe protiv korupcije; te ojačavanjem administrativne sposobnosti i povećavanja efikasnosti u javnim institucijama na svim nivoima vlasti.

Reformska agenda utvrđuje glavne planove vlada za socijalno-ekonomske i s njima vezane reforme za preostalo vrijeme trajanja njihovih mandata i uveliko odražava programe vlasti koji su već započeti. Agenda je tijesno usklađena sa ciljevima novog pristupa Evropske unije ekonomskom upravljanju na Zapadnom Balkanu, te je u skladu sa Programom ekonomske reforme kao fundamentalnim elementom za stimulisanje sveobuhvatnih strukturnih reformi u cilju održavanja makroekonomske stabilnosti i podsticanja rasta i konkurentnosti.
Implementacija Reformske agende će smjesta krenuti. Veliki set srednjoročnih prioriteta je sažet u jedan set specifičnih inicijalnih mjera i poduhvata koji će biti pripremljeni i implementirani do kraja 2015. godine i početkom 2016. godine.

O autoru

Srodni članci