SIRIJA: Igre jačih – čija će biti posljednja?

SIRIJA: Igre jačih – čija će biti posljednja?

Igre gladnih se nastavljaju na teritoriji Sirije. U fazi razvoja je žestoka borba velesila za političke, ekonomske i vojne dijelove Sirije.

Sumnjalo se da li će Rusija pokrenuti vojnu akciju u Siriji, a od srijede, 30.9.2015. godine, nestalo je nedoumica – zvanično su započeti ruski napadi. Ministarstvo odbrane Rusije izjavilo je kako je meta vojne akcije  ISIL. Do sada su ruski avioni izveli 20 letova u Siriji i gađali 10 položaja grupe Islamska država Irak i Levant u proteklih 24 sata, prenosi aljazeera.net. Moskva je najavila nastavak zračnih udara u Siriji, kao i spremnost na saradnju sa svim zainteresovanim zemljama.

Amerika smatra da trenutna situacija omogućava dodatnu snagu ISIL-u i da je cijela strategija Rusije kontraproduktivna. Barack Obama, kako prenose svjetski mediji, tvrdi da je moguće pronaći političko rješenje, samo ako Rusija prizna da Assad treba otići s vlasti. Takvu opciju nije realno očekivati, jer Rusija ne želi promijeniti svoj stav. Od srijede su izveli preko 50 napada u Siriji na položaje ISIL-a, a Rusija najavljuje intenzivniji nastavak situacije.

putin-obama

Barbarstvom do cilja – borba interesa

Ovakav dramatičan preokret u Siriji podržavaju sirijski Kurdi kojima odgovara svako ko je protiv ISIL-a. Oni su promijenili i svoju retoriku prema al-Assadu. Kurdi su prvobitno željeli da al-Assad ne ostane na vlasti, ali spletom okolnosti došlo je do zamjene teza. Trenutno smatraju da al-Assad treba da bude na vlasti, dok se ne uspostavi razdoblje dijaloga među sukobljenim snagama. Prihvaćanje al-Assada kao dijela rješenja predstavlja zagovaranje koje se može čuti samo od Rusije i Irana. Za pad sirijskog režima zainteresovana je Amerika i Turska,  jer  bi se na taj način smanjio strateški utjecaj Irana.

U ovoj konstalaciji, Turska zauzima poziciju zbog svojih ekonomskih i političkih interesa u regionu. Trenutni ruski vojni napadi ne odgovaraju Turskoj, ali, za razliku od Amerike, njen je razlog strah od  općeg haosa koji se može prenijeti na njen teritorij. Zbog toga Turska različitim sredstvima pokušava da vrši pritisak na sirijski režim. Superiornost Turske se ogleda u uspjehu njene ekonomije, gdje je strano ulaganje bilo jedno od značajnih faktora ekonomskog rasta. Glavni problem zašto je Turska oklijevala da se izjasni oko određenih stvari je taj što su tri najvažnija „sponzora“ sirijskog režima: Kina, Rusija i Iran, a upravo su oni najveći ekonomski partneri Turske. Zbog toga svako njeno učešće u vojnom djelovanju protiv sirijskoga režima može dovesti do velikih posljedica za tursku ekonomiju.

Atrofija politike na djelu

Ova teška situacija koja je zadesila Siriju primjer je koji je potvrdio da svaka država teži da ostvari samo svoj ideal. Poznati filozof Friedrich Nietzsche davno je rekao: “Ko svoj ideal postigne, on upravo time ide preko njega korak dalje.“ Upravo je Rusija ta koja ne uništava ISIL zbog toga što želi spasiti Siriju od njihove tiranije, već zbog svoje ambicije da konačno ostvari mogućnost izlaska na Mediteran.

Situacija koja se odvija na teritoriju Sirije je turbulentna i neće riješiti političke probleme ove zemlje. Ono što je sigurno jeste da će prije ili kasnije doći do pada režima Bashara al-Assada jer je ovakva situacija neodrživa. Represivne mjere koje se primjenjuju u Siriji već su dovoljno oslabile državu i samog al-Assada. U skorijoj budućnosti realno je očekivati pad sirijskog režima, jer je previše zoomorfnih prstiju upetljano u ovu državu.

Šta će uslijediti nakon pada režima, ostaje da pratimo streteške poteze velesila.

O autoru

Novinar portala Poslovnisvijet.ba

Srodni članci