Velika očekivanja od litija, no koliko je on problem?

Velika očekivanja od litija, no koliko je on problem?

Litij je široko rasprostranjen element u Zemljinoj kori i okeanima, ali trenutno u svijetu ne postoji veći broj komercijalnih nalazišta.

Najviše se nalazi u Australiji koja proizvodi i najviše litija, ali to je tek 13.000 tona godišnje. Slijede Čile (12.900 tona godišnje) i Kina (5.000 tona godišnje). Brazil, ogromna zemlja s nepreglednim prirodnim bogatstvima, uspio se sa tek 400 tona litija godišnje ove godine plasirati na visoko sedmo mjesto ove liste.

Ukratko, premda litij ne spada u rijetke metale, njegova komercijalna eksploatacija je relativno mala, ali trenutno uspijeva zadovoljiti svu povećanu potražnju za potrebe baterija u prijenosnim uređajima, ali i električnim automobilima.

(Mala digresija: litij bi, jednom kad počnu s radom fuzijske elektrane, trebao biti ključan dio i fuzijskog procesa i materijal koji će se nalaziti u samom fuzijskom reaktoru.)

Međutim, ključan dio u litijskim baterijama, posebno ovima s velikim brojem ciklusa punjenja i pražnjenja i velikim strujama punjenja i pražnjenja nije samo litij, već i kobalt, rijedak metal koji je trenutno najveći svjetski proizvođač DR Kongo koji daje dvije trećine svjetske proizvodnje.

Problem s Kongom je da u rudnicima nikla (s kojim je kobalt na Zemlji vezan) u Kongu rade uglavnom djeca robovi, njih oko 40.000 prema posljednjim procjenama, pa je porijeklo kobalta u Vašima baterijama i etičko pitanje.

Naravno, biznis se baš etikom ne zamara previše, čak i kad se prave da im je to važno, pa se kobaltom trži navelike bez obzira rudare li ga djeca robovi ili odrasli izvrsno plaćeni rudari.

Nedavno smo pisali da i VW koncern, u sklopu svoje strategije za budućnost u kojoj namjerava proizvoditi nešto više električnih automobila nego do sada, traži strateškog partnera s kojim bi sklopio ugovor za buduće snabdijevanje ovim ključnim metalom za proizvodnju litijskih baterija po fiksnoj cijeni.

Ispostavilo se da je trenutno potražnja za kobaltom tolika da su cijene vrlo nestabilne i da niko s VW-om nije htio sklopiti ugovor koji bi mu jamčio fiksnu cijenu u budućem periodu. Naime, trenutno preko 50% proizvodnje kobalta završava u litijskim baterijama.

Prema prošlog mjeseca objavljenom istraživanju naučnika s bostonskog MIT-a o sirovinama za izradu litijskih baterija, dok sam litij nije razlog za brigu jer će povećanu buduću potrošnju biti moguće zadovoljiti iz postojećih ili novih nalazišta uz eventualne kraće krize, problem je kobalt, njegova proizvodnja koja se odvija u nestabilnom Kongu i kojom se bave djeca robovi i u tom segmentu se predviđaju veliki problemi u godinama koje dolaze.

Stoga, savjetuje se iznalaženje tehnologija koje bi zamijenile litij-kobalt-oksid u katodama litijskih baterija drugim materijalima koji se lakše nabavljaju. Problem je, pak, što su proizvodne linije i procesi u tvornicama ovih baterija predviđeni baš za proizvodnju ovakvih katoda.

Pouka iz svega ovoga je da trenutna tehnologija litijskih baterija koje bi se koristile masovno za elektrifikaciju vozila, čak ovakve i nesavršene i s brojnim manama u odnosu na naftne derivate koje bi trebale zamijeniti postavlja takve zahtjeve pred produkciju osnovnih sirovina da čak ni u ovom obliku ne garantuje mogućnost zadovoljavanja povećanja potražnje ni u bliskoj budućnosti.

Usput, ako se pitate šta je s recikliranjem postojećih litijskih baterija, trenutno je u svijetu svega nekoliko kompanija koje se bave ovim procesom koji je i dalje ekonomski neisplativ.

Prema analizi na stranicama Industrial Mineralsa, problem je što se osnovna ruda iz koje se dobija litij i litij-karbonat obrađuje u energetski vrlo nezahtjevnom postupku solarne evaporizacije. Dakle, ostavlja se na suncu.

Recikliranje litijskih baterija se odvija na izuzetno visokim temperaturama ili kombinacijom visokih temperatura i hemijskim reakcijama u daljem procesu (pirometalurgija i hidrometalurgija) zbog čega je litij dobiven na ovaj način daleko skuplji od onoga dobivenog iz osnovne rude. Jedini komercijalno isplativi dio recikliranja litijskih baterija je recikliranje drugih materijala koji se u njima nalaze, ponajprije bakra i aluminija, te kobalta.

Grafit se, za sada, kojeg ima u dovoljnim količinama, spaljuje (jer nikad dovoljno ugljičnog dioksida u atmosferi).

 

Agencije/L.Đ

O autoru

Srodni članci