Šta je odlučeno na tajnom sastanku 12 najvećih aktera američke naftne industrije

Šta je odlučeno na tajnom sastanku 12 najvećih aktera američke naftne industrije

Američke kompanije za proizvodnju nafte i gasa iz škriljaca predale su se u borbi za svjetsko tržište nafte.

Nekoliko godina su tvrdile da su na dobiti čak i ako barel nafte košta 20 dolara i aktivno su se bavile dampingom, ali nedavno se 12 najvećih aktera tog sektora američke industrije okupilo na tajnom sastanku i poslije savjetovanja su zajednički priznali da je eksploatacija nafte iz škriljaca veoma skupa rabota i da aktuelne cijene na svjetskom tržištu za njih nisu zadovoljavajuće jer im donose velike gubitke, piše američki Wall Street Journal.

Tajni susret u New Yorku je održan još u septembru, samo je sada postalo nemoguće da se više drži u tajnosti, navodi list i objašnjava da je stvar u tome što su se američki baroni nafte iz škriljaca bacili na grudi OPEC-u i Rusiji čiju su privredu pokušavali da ubiju niskim cijenama nafte, priznali krivicu i obećali da se odsad neće baviti politikom nego zarađivanjem novca.

Desilo se to još prije posljednjeg sastanka OPEC-a, Rusije i niza drugih nezavisnih proizvođača nafte na kojem je odlučeno da se produži ograničenje za eksploataciju crnog zlata do kraja 2018.

Nema spora da su Rusija, Saudijska Arabija i Katar morali da prekrajaju svoje stavke izdataka zbog gubitka prihoda, ali do kolapsa nije došlo, štaviše, uspjeli su da prevaziđu nesuglasice u ime zajedničkog cilja, navodi Wall Street Journal i podsjeća da je čak i ruska privreda, koju Zapad paralelno guši sankcijama, zabilježila rast, dok su mnoge američke kompanije koje servisiraju naftni sektor doživjele bankrot.

Prema podacima WSJ, američke naftne kompanije su potrošile na istraživanja 280 milijardi dolara više nego što su dobile od svojih ulaganja u škriljce. A to je, uzgred budi rečeno, ogromna suma — poređenja radi, to su tri BDP-a Ukrajine za 2016. A po svemu sudeći, američke federalne rezerve nisu htjele da pomažu svojim proizvođačima i da im kompenzuju gubitke.

Tako je svjetsko naftno tržište izgubilo osnovni faktor koji je vještački obuzdavao cijene crnog zlata. Zato je američki establišment dobio “12 novih Putinovih prijatelja“ koji su odbili da se bore za geopolitičke interese SAD za svoj novac, zaključuje američki list.

Da li je došao trenutak istine za proizvođače nafte i gasa iz škriljaca i da li će konačno komercijalni interesi prevladati nad geopolitičkim? Profesor Rudarsko-geološkog fakulteta Vojin Čokorilo se slaže da je obaranje cijene nafte bilo čisto geopolitička priča koja nema veze sa ekonomijom.

Kako ističe, i korištenje uljnih škriljaca je više političko i strateško pitanje, ali je činjenica da je nafta vrlo brzo iscrpljujuća. Amerikanci su, podsjeća sagovornik, dosta radili na proizvodnji i nafte i gasa iz škriljaca.

“U Sjedinjenim Državama postoji oblast na tromeđi Kolorada, Jute i Vajominga. To je nenaseljena, pustinjska zona i oni su tu dosta eksperimentisali. Postoji stari podatak da je cijena od 50 do 55 dolara po barelu cijena koja može da toleriše troškove proizvodnje nafte iz uljnih škriljaca“, navodi Čokorilo.

Amerikanci, dodaje Čokorilo, sa potrošnjom na današnjem nivou imaju rezervi nafte iz škriljaca za nekih 400 godina. Prema njegovim riječima, u Europi su se korištenjem uljnih škriljaca posebno bavili Estonci, koji su to radili i dok su bili u sastavu Sovjetskog saveza, a oni su tvrdili da je to isplativo čak i kod cijene od 40 dolara po barelu.

Agencije/V.P.

O autoru

Srodni članci