Politika zapošljavanje Europske unije od 1993. godine do danas.
Važna načela, ciljevi i aktivnosti kada je u pitanju politika zapošljavanja Europske unije uključuju promoviranje visoke stope zaposlenosti u cijeloj Zajednici razvojem koordinisane strategije, posebno u pogledu stvaranja kvalifikovane, obučene i prilagodljive radne snage i tržišta rada koje se prilagođava ekonomske promjene.
Odgovornosti Unije kada je u ptianju politika zapošljavanja komplementarne su odgovornostima država članica – njihov glavni cilj je stvaranje Evropske strategije zapošljavanja (EES).
Namjera je da Strategija bude glavni instrument za obezbjeđivanje i koordinaciju prioriteta politike zapošljavanja koju bi podržale zemlje članice na evropskom nivou.
Pregled kreiranja politike zapošljavanja EU
Bijela knjiga o rastu, konkurentnosti i zapošljavanju 1993.
Visok nivo nezaposlenosti u većini zemalja Evropske unije doprinio je objavljivanju Bijele knjige o rastu, konkurentnosti i zapošljavanju.
Publikacija je pokrenula debatu o Evropskoj ekonomskoj strategiji i strategiji zapošljavanja, pa se tako po prvi put pitanje zapošljavanja postavlja kao prioritet.
Esenski proces 1994.
U cilju borbe protiv nezaposlenosti, Evropsko vijeće iz Essena je u decembru 1994. godine prihvatilo pet ključnih ciljeva kojima bi zemlje članice trebale težiti:
- ulaganje u stručno usavršavanje
- povećanje zaposlenosti postizanjem visokog ekonomskog rasta
- smanjenje troškova rada koji nisu plate
- jačanje aktivnih politika na tržištu rada
- borbu protiv nezaposlenosti mladih i dugotrajne nezaposlenosti
Države članice odgovorne su za pretvaranje navedenih preporuka u višegodišnje programe, čiju će implementaciju pratiti Komisija i Vijeće.
Komisija i Vijeće godišnje obavještavaju Evropski savjet o postizanju ciljeva. Esenski proces je doprinio povećanju svijesti o visokoj nezaposlenosti u zemljama članicama na evropskom nivou.
Doprinos Amsterdamskog ugovora 1997.
Novo poglavlje o nezaposlenosti u Ugovoru iz Amsterdama postavilo je temelje za Evropsku strategiju zapošljavanja i stalni Odbor za zapošljavanje, koji je uspostavljen Ugovorom i ima savjetodavni status s ciljem promoviranja koordinacije zapošljavanja u zemljama članicama i tržišta rada politike zapošljavanja.
Sporazum nije promijenio osnovno načelo prema kojem su države članice nezavisne i nadležne za sva pitanja politika zapošljavanja, ali su se države članice obavezale da će koordinirati svoje politike zapošljavanja na nivou Zajednice.
Sporazum je Vijeću i Komisiji povjerio mnogo jaču ulogu i nove zadatke i instrumente. Ojačana je i uloga Evropskog parlamenta u postupcima donošenja odluka. Obaveze socijalnih partnera kao i mogućnost njihovog doprinosa su naglašene kroz uključivanje socijalnog protokola u Sporazum.
Evropska strategija zapošljavanja
Na vanrednom samitu o zapošljavanju održanom novembra 1997. godine u Luksemburgu predviđeno je stupanje na snagu Amsterdamskog ugovora 1998. godine i pokrenuta implementacija Evropske strategije o zapošljavanju, tzv. Luksemburški proces.
Time je stvoren okvir za godišnju koordinaciju i praćenje nacionalnih politika zapošljavanja. Koordinacija nacionalnih politika zapošljavanja na nivou Evropske unije zasniva se na obavezi država članica da utvrde zajedničke ciljeve.
Na čemu je zasnovana strategija?
Smjernice za zapošljavanje
Temeljem prijedloga Komisije, Vijeće će svake godine donijeti niz smjernica u kojima se navode zajednički prioriteti u politikama zapošljavanja zemalja članica
Nacionalni akcijski planovi
Svaka je zemlja članica sastavila godišnji nacionalni akcijski plan u kojem je opisano kako su se smjernice primjenjivale u praksi na nacionalnoj razini
Zajednički izvještaj o zapošljavanju
Komisija i Vijeće zajednički su pregledali nacionalne akcijske planove i predstavili zajednički izvještaj o zapošljavanju Europskom vijeću.
Temeljem provedene analize, Komisija je predstavila prijedlog smjernica za zapošljavanje za sljedeću godinu.
Vijeće može odlučiti da se određenoj zemlji izdaju konkretne preporuke temeljem prijedloga Komisije.
Godine 2000. Evropski savjet u Lisabonu usvojio je novi strateški cilj koji će Evropsku uniju učiniti “najkonkurentnijom ekonomijom na svijetu zasnovanom na dinamičnom znanju”, sposobnom da održi ekonomski rast uz kvalitetnije poslove i veću društvenu koheziju.
Prihvatila je punu zaposlenost kao primarni cilj politike zapošljavanja i socijalne politike i postavila konkretne ciljeve koje treba postići u 2010. godini, odnosno podizanje opšte stope zaposlenosti na 70%, kao i stope zaposlenosti žena iznad 60%. 2001. godine dodat je još jedan cilj, a to je povećanje stope zaposlenosti starijih radnika (od 55 do 64 godine) na 50% do 2010. godine.
Kao posljedica gore navedenih zaključaka, smjernicama iz 2001. dodato je pet novih “horizontalnih ciljeva”.
Prije svega, postizanje pune zaposlenosti, poticanje cjeloživotnog učenja, promoviranje uloge socijalnih partnera, osiguravanje kvalitetne mješavine politika između sve četiri komponente i razvoj općih indikatori za evaluaciju napretka. Poboljšanje kvaliteta rada dodat je kao cilj 2002. godine.
Smjernice za zapošljavanje EU
Konsolidirane smjernice 2005-2008. sadrže ukupno 23 smjernice, od kojih je 8 posebno posvećeno zapošljavanju i promociji Lisabonske strategije.
Osam smjernica o zapošljavanju osnovni su preduvjet za postizanje tri prioriteta za procedure u oblasti zapošljavanja
- privući i zadržati što veći broj zaposlenih, povećati ponudu radne snage i modernizirati sisteme socijalne zaštite
- poboljšati prilagodljivost radnika i kompanija
- povećati ulaganja u kapital ljudskih resursa kroz bolje obrazovanje i razvoj vještina.
PREPORUKA
- Najbolji online biznisi
- Kako pokrenuti online biznis
- Zanimanja budućnosti
- Iskustvo prve porodične firme
- Porodični biznis u BIH
LITERATURA
EnterEurope. [http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=106].
Europa – Gateway to the European Union.[http://europa.eu/pol/socio/index_en.htm].
European Parliament. Fact Sheets on the European Union
Glossary. [http://europa.eu/scadplus/glossary/index_en.htm].