Ljudi se godinama pitaju koliko zapravo zarađuju gradonačelnici hrvatskih gradova. Prema podacima iz imovinskih kartica, plaće gradonačelnika u Hrvatskoj variraju od tek 1.542 eura neto u Opuzenu do preko 4.600 eura neto u Varaždinu – prilično velika razlika koja često zbuni građane.
Iza tih iznosa krije se prilično zamršen sustav izračuna, koji uzima u obzir osnovicu, koeficijent i staž. Sve to je dodatno promijenila odluka Vlade Andreja Plenkovića iz 2023. godine, kada su osnovicu povisili za čak 83 posto.
Za razliku od privatnog sektora, ove brojke su javno dostupne kroz imovinske kartice koje dužnosnici predaju Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa.
Lokalni izbori mijenjaju lica, ali pravila ostaju ista. Rasprave o ovim iznosima sve češće postaju tema po cijeloj Hrvatskoj.
Ko danas prima najviše i najniže iznose
Plaće gradonačelnika u deset najvećih hrvatskih gradova prilično se razlikuju. Neven Bosilj (SDP) iz Varaždina vodi s neto plaćom od 4.627,80 eura, odnosno 7.023,40 eura bruto.
Odmah iza njega dolazi Ivica Puljak (Centar) iz Splita s 4.520,61 eura neto i 6.993,03 eura bruto. Treći je Mirko Duspara (nezavisni) iz Slavonskog Broda – 4.424,24 eura neto i 6.343,68 eura bruto.
Ivan Radić (HDZ), gradonačelnik Osijeka, prima 4.266,37 eura neto i 6.384,94 eura bruto. Tomislav Tomašević (Možemo) iz Zagreba je na petom mjestu s 4.222,37 eura neto i 6.676,66 eura bruto, što dosta ljudi iznenadi s obzirom na veličinu Zagreba.
Marko Filipović (SDP/nezavisni) iz Rijeke ima 4.211,75 eura neto i 6.688,99 eura bruto. Damir Mandić (HDZ) iz Karlovca prima 4.140,14 eura neto i 5.588,36 eura bruto.
Filip Zoričić (nezavisni) iz Pule ima neto plaću od 4.041,37 eura, ali njegov bruto iznos doseže 7.217,41 eura. To je najviši bruto iznos na listi, što pokazuje da način obračuna i doprinosi znaju biti prilično specifični.
Krešimir Ačkar (HDZ) iz Velike Gorice prima 3.714,22 eura neto i 5.390,97 eura bruto. Na kraju liste deset najvećih gradova nalazi se Branko Dukić (HDZ), gradonačelnik Zadra, s neto plaćom od 3.089,67 eura i bruto od 3.862,08 eura, najnižom u toj skupini.
Kod manjih gradova situacija je ponešto drukčija. Ante Župan (HDZ) iz Obrovca ima 3.429,83 eura neto i 5.171,60 eura bruto, što je više od zadarskog gradonačelnika.
Jure Plazonić (HDZ) iz Vrlike prima 3.331,95 eura neto i 4.924,93 eura bruto. Zlatko Brlek (SDP) iz Klanjca ima 3.278,86 eura neto i 4.841,98 eura bruto, a isti bruto dobiva i gradonačelnik Nina.
Tonka Ivčević (SDP) iz Komiže prima 3.027,20 eura neto i 4.555,00 eura bruto. Marin Gregorović (SDP) iz Cresa ima 2.741,12 eura neto i 4.095,50 eura bruto.
Antonio Škarpa (nezavisni) iz Starog Grada prima 2.205,38 eura neto i 3.068,87 eura bruto. Dalibor Bišćan (HDZ) iz Hrvatske Kostajnice ima 1.647,17 eura neto i 2.386,20 eura bruto, a zadnja promjena povećala mu je plaću za oko 400 eura.
Na samom dnu je Ivan Mataga (nezavisni) iz Opuzena s neto plaćom od 1.542,08 eura i bruto od 2.044,73 eura. Taj iznos stoji na istoj razini kao i 2021., bez povećanja.
Kako se određuje iznos i zašto je mnogima rastao
Plaća gradonačelnika u Hrvatskoj ne nastaje slučajno. Zakon o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi jasno propisuje formulu.
Sve kreće od osnovice za obračun plaće. Tu osnovicu množe s određenim koeficijentom, koji ovisi o veličini i kategoriji grada.
Na tako dobiveni iznos dodaju još 0,5 posto za svaku godinu staža. To znači da gradonačelnik s više godina rada automatski prima veći iznos.
Veličina grada određuje visinu koeficijenta. Što je grad veći, to je i koeficijent veći, a time i plaća.
Zato je zanimljivo da Branko Dukić iz Zadra, iako vodi velik grad, ima jednu od najnižih plaća. Očito osobni faktori poput staža i lokalnih odluka o koeficijentima mogu napraviti razliku.
Krajem 2023. godine Vlada Andreja Plenkovića povisila je osnovicu za obračun plaće državnih dužnosnika za čak 83 posto. Stara osnovica zamijenjena je novom od 947,18 eura.
Kako se plaće gradonačelnika računaju prema toj osnovici, povećanje je odmah utjecalo na njihove iznose. Mnogi gradonačelnici i načelnici općina tada su vidjeli da im se bruto i neto plaće gotovo udvostručuju.
Primjer načelnika Općine Nuštar Hrvoja Drinovca pokazuje to vrlo jasno – njegova plaća skočila je za 121 posto, s 1.441,97 eura na 3.192,68 eura. Slični skokovi dogodili su se u brojnim jedinicama, a usporedba starih i novih imovinskih kartica to potvrđuje.
Zakon razlikuje profesionalne i volonterske dužnosnike. Profesionalni gradonačelnici primaju punu plaću, dok volonteri za tu funkciju ne dobivaju ništa iz lokalnog proračuna.
U manjim gradovima i općinama neki su tradicionalno radili volonterski, ali povećanje osnovice mnogima je promijenilo računicu. Gradovi s više od 35.000 stanovnika imaju pravo na veće koeficijente i samim time veće plaće, dok mali gradovi ostaju na nižim iznosima, bez obzira na trud lokalnih dužnosnika.
Šta otkrivaju imovinske kartice i politički kontekst
Imovinske kartice su praktično jedini pouzdan i javno dostupan izvor informacija o primanjima gradonačelnika u Hrvatskoj. Svaki dužnosnik koji profesionalno obavlja funkciju mora podnijeti imovinsku karticu Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa u roku od 30 dana od stupanja na dužnost.
Nakon toga, svake godine mora ažurirati podatke. Kartice sadrže informacije o plaći, imovini, štednji, dionicama i dodatnim prihodima.
Zahvaljujući imovinskim karticama, novinari i javnost mogu pratiti promjene u primanjima. Tako mogu lakše primijetiti zastarjele podatke ili propuštena ažuriranja.
Naravno, sistem ima svoje rupe. Neki dužnosnici kasne s ažuriranjem ili ga potpuno zanemare.
Primjer bivšeg gradonačelnika Visa Ive Radice to dobro pokazuje. On nije predao ažuriranu karticu od 2023. godine, pa zapravo nitko ne zna koliko sada prima.
Gradonačelnici Nina i načelnici u Zadarskoj županiji također su imali problema zbog kašnjenja s predajom kartica. Kad nema svježih podataka, transparentnost ostaje samo lijepa riječ.
Politička slika među gradonačelnicima prilično vjerno odražava stanje lokalne vlasti u Hrvatskoj. HDZ ima najviše gradonačelnika, pogotovo u manjim i srednje velikim gradovima.
Na listi deset najmanjih gradova, HDZ vodi s pet gradonačelnika. Kod deset najvećih, imaju četiri.
SDP se pojavljuje i u velikim i malim gradovima. Tu su Neven Bosilj u Varaždinu, Marko Filipović u Rijeci, Tonka Ivčević u Komiži, Zlatko Brlekov u Klanjcu i Marin Gregorović na Cresu.
Možemo se pojavljuje samo kroz Tomaševića u Zagrebu. Nezavisni kandidati, poput Mirka Duspare u Slavonskom Brodu, Filipa Zoričića u Puli i Ivana Matage u Opuzenu, drže solidan udio, osobito tamo gdje stranke više ne mogu pridobiti povjerenje birača.
Kontekst ukupnih primanja postaje zanimljiv kad uzmemo u obzir mogućnost kumuliranja funkcija. Neki gradonačelnici istovremeno sjede i u Saboru, pa tako dobiju zastupnički paušal i još koješta uz svoju gradonačelničku plaću.
Imovinske kartice to pokazuju prilično jasno. Ukupna primanja nekih dužnosnika znaju biti znatno veća od same gradonačelničke plaće.
Primjer bivšeg gradonačelnika koji je postao saborski zastupnik dobro ilustrira kako se prihodi mogu udvostručiti kad se spoje te dvije funkcije.
Nadalje, imovinske kartice često otkrivaju dodatne prihode od iznajmljivanja nekretnina, dividendi ili fondova. Kod nekih gradonačelnika ti prihodi znaju prijeći i tisuću eura mjesečno povrh redovne plaće.