Zgrada hotela Tuzla zvanično je prodata i to po cijeni od 16 miliona i 650 hiljada konvertibilnih maraka, potvrđeno je iz Općinskog suda u tom gradu.
Pred Općinskim sudom u Tuzli održano ročište za prvu prodaju hotela Tuzla. Nakon zaključenja ročišta za najpovoljnijeg ponuđača proglašena je firma Dženex iz Tuzle, koja je ponudila iznos od 16 miliona i 650 hiljada KM.
Kompanija se nalazi u vlasništvu poznatog tuzlanskog biznismena Dževada Sakića, koji je svoje poslovne aktivnosti počeo još prije agresije na Bosnu i Hercegovinu.
“U izvršnom postupku tražitelja izvršenja PTK d.o.o. Tuzla i drugi, protiv izvršenika hotel Tuzla d.d. Tuzla, Općinski sud je objavio zaključak o prodaji nekretnine hotela Tuzla. Za učešće u javnom nadmetanju prijavilo se šest potencijalnih ponuđača. Početna cijena je bila 6.065.001 KM, što je polovina od procijenjene vrijednosti od 12.138.000 KM”, naveli su iz Općinskog suda u Tuzli.
Pored zgrade površine od 4.270 kvadratnih metara na prodaji se našlo i zemljište od 15.754 kvadratna metra.
Ovo je druga investicija kompanije Dženex, s obzirom na to da su nedavno kupili i hotel Lukavac po cijeni od milion i 200 hiljada maraka.
Kada je riječ o hotelu Tuzla, za njega su vezane brojne peripetije, a neslavna privatizacija bacila ga je na koljena. Otvoren je 25. maja 1985. godine, a od centra Tuzle udaljen je nekoliko stotina metara.
Otvaranje zgrade od 12 spratova, kapaciteta 223 sobe i sedam prostora za različite namjene, Tuzlaci iz vremena bivše Jugoslavije su dočekali s oduševljenjem, a hotel je odlično radio do 1998. godine. Kao i većinu objekata u državnom vlasništvu, brojni apsurdi bh. sistema uz neslavnu privatizaciju skoro da su ga u cijelosti ukopali.
Sve je funkcionisalo kako treba do 1998. godine kada se pristupilo podizanju komercijalnog kredita u svrhu renoviranja određenih dijelova hotela. Ta 1998. godina je bila samo okidač za brojne probleme koji će nastati u narednom periodu.
Došlo je do promjene dugogodišnjeg direktora, a uslijedile su i takozvane mala i velika privatizacija. Radnici su 2002. godine sa tadašnjim menadžmentom napravili takozvanu ortačku grupu i donijeli poslovnu odluku da kupe 67 posto kontrolnog paketa državnog kapitala, jer je preostali dio bio kupljen u “maloj privatizaciji”.
Kao takvi su se obratili Agenciji za privatizaciju Tuzlanskog kantona i dobili ponudu da to bude milion i 750 hiljada KM uloga, kako bi pristupili ugovoru. Shodno tome, 118 radnika iz ortačke grupe, od njih ukupno 138, podiglo je komercijalne kredite u iznosu od 15 do 20 hiljada konvertibilnih maraka u Hypo banci. Od kantonalne Agencije za privatizaciju dobili su i obavezu investiranja 15 miliona KM uz rok izvršenja od tri godine.
S obzirom na to da nisu mogli uložiti milione tragali su za strateškim partnerom koji se naposljetku i pojavio, a riječ je o slovenskom RAM-investu koji je pristupio ugovoru te se obavezao da će umjesto ortačke grupe izvršiti investiranje za godinu dana, po konceptu renoviranja koje je Agencija za privatizaciju propisala.
Vlasnik RAM-investa na sebe je preuzeo i obavezu vraćanja kredita, što u konačnici nije ispoštovao. Umjesto toga, napustio je BiH i otišao u Sloveniju, a Općinski sud u Tuzli je po tužbama Hypo banke radnicima počeo slati odluke o pljenidbi njihove imovine.
pressmediabih.com