engl. letter of intent, letter of understanding
Tvorevina međunarodne poslovne prakse i nije kao poseban “predugovoran” oblik sporazumijevanja uređen propisima. Rezultat toga je da se u praksi pojavljuje pod različitim engleskim nazivima.
Mogući sadržaji pisma o namjerama jesu:
utvrđivanje ciljeva koje stranke žele ostvariti ugovorom, vremenski redoslijed i raspored tema pregovora, mjesto pregovora i osobe koje u njima sudjeluju; pitanja o kojima je postignut sporazum i pitanja o kojima postoje različiti stavovi;
utanačenja o uzajamnim obvezama o kojima je postignuta suglasnost kao što su sporazumi o diobi troškova, obveza čuvanja poslovne tajne i povjerljivosti podataka koji su otkriveni tijekom pregovora;
predviđanje pobližih sadržaja budućeg ugovora kao i očitovanje spremnosti da se on sklopi, ali ovisno o ispunjenju određenih uvjeta ili nastupanja nekih događaja.
Načelno pisma o namjerama nemaju obveznopravne učinke sklapanja ugovora ili ispunjenja obveza ugovora. Ako su u pismo o namjerama unijete neke obveze u slučaju neispunjenja postoji mogućnost naknade štete na osnovi opće građanske odgovornosti za naknadu štete. Druga je situacija ako pismo o namjerama pod tim naslovom sadržajno odgovara obvezama određenih ugovora, pa bi se moglo postaviti pitanje je li time zapravo sklopljen ugovor i jesu li nastale obveze ispunjenja.