The Peter Priniciple (Peterov princip) knjiga je autora Laurence J. Petera iz 1969., koja govori o nedostacima načina na koji su ljudi promovirani na više pozicije unutar organizacija.
Iako zamišljena kao satirička, ispostavilo se, naprotiv, da je osnovna ideja koja je u knjizi opisana – Peterov princip – ozbiljna i aktualna, a kaže ukratko sljedeće: Zaposlenici bivaju promovirani na nove, više pozicije u hijerarhiji na temelju uspjeha na prethodnim pozicijama, sve dok ne dosegnu razinu u hijerarhiji na kojoj više nisu kompetentni i sposobni, iz razloga što vještine koje su potrebne za jedan posao nisu nužno dovoljne za drugi (koji se nalazi na višoj razini hijerarhije). Ukratko, ljudi u hijerarhiji rastu “do razine svoje nekompetentnosti”.
Dosezanje platoa
Peterovo načelo kaže da će osoba koja je kompetentna za svoj posao zaslužiti unapređenje na poziciju koja zahtijeva različite vještine. Ako promaknuta osoba nema vještine potrebne za novu ulogu, bit će nekompetentna na novoj razini i neće ponovno biti promaknuta.
Ako je osoba kompetentna u novoj ulozi, bit će ponovno unaprijeđena i nastavit će biti unaprijeđena dok ne dosegne razinu na kojoj je nekompetentna. Budući da je nesposoban, pojedinac se neće ponovno kvalificirati za promaknuće i tako će ostati zaglavljen na ovoj konačnom mjestu ili Petrovom platou.
Ovaj ishod je neizbježan, s obzirom na dovoljno vremena i dovoljno pozicija u hijerarhiji na koje se kompetentni zaposlenici mogu unaprijediti. Peterovo načelo je stoga izraženo kao: “U hijerarhiji se svaki zaposlenik nastoji se popeti na svoju razinu nekompetentnosti.” To dovodi do Peterovog zaključka: “S vremenom, svako radno mjesto ima tendenciju da ga zaposjedne zaposlenik koji nije sposoban obavljati svoje dužnosti.”
Primjer djelovanja Peterovog principa
Lawrence J. Peter
U organizaciji možete imati savršenog prodavača koji je redovito ostvarivao (i premašivao) prodajne ciljeve. Te su ga zasluge dovele do promocije na managersku poziciju rukovoditelja prodaje, na kojoj nije uspio: upravljanje drugim ljudima ( u ovom slučaju prodavačima) zahtijeva potpuno drugačiji skup vještina u odnosu na vještine koje su potrebne za dobrog prodavača.
Ili, zaposlenik koji je bio odličan u provođenju pravila u organizaciji promoviran je na radno mjesto na kojem je bio odgovoran za kreiranje politika koje sadrže pravila koje drugi uposlenici trebaju provoditi. Ne treba previše elaborirati da je provođenje pravila bitno drugačija aktivnost od kreiranje pravila, i biti dobar u prvom, ne znači automatski uspjeh u ovom drugom.
Potvrda Peterovog principa
Iako ovaj prinicip zvuči logično jednom kad se čitava ideja shvati, malo je istraživanja kojega zaista empirijski potvrđuju.
Godine 2018. ekonomisti Alan Benson, Danielle Li i Kelly Shue analizirali su učinak prodajnih radnika i prakse promocije u 214 američkih poduzeća kako bi testirali Peterov princip. Otkrili su da su tvrtke doista imale tendenciju promovirati zaposlenike na rukovodeća mjesta na temelju njihove uspješnosti na prethodnoj poziciji, a ne na temelju menadžerskog potencijala.
U skladu s Peterovim načelom, istraživači su otkrili da je vjerojatnije da će prodajni zaposlenici s visokim učinkom biti unaprijeđeni, te da je također vjerojatnije da će lošije raditi kao menadžeri, što dovodi do znatnih troškova za poduzeća.
Moguća rješenja za prevladavanje negativnih učinaka Peterovog principa
Većina rješenja se svodi na prepoznavanje menadžerskog potencijala i treninga vještina:
prije promoviranja potrebno je pažljivo procijeniti vještine zaposlenika, i potencijal za novu poziciju (uspjesi na prethodnoj poziciji su važni, ali ne bi trebali biti jedino važni)
savjetuje se da se zaposlenicima koji su promovirani osigura adekvatan trening za usvajanje potrebnih vještina (prije i nakon promocije)
Autor: uredništvo Financa.ba
Prilikom preuzimanja ovog članka obvezno navesti financa.ba kao izvor i poveznicu (link) na članak.