Poticaji za poljoprivredu trebaju biti dodatak, a ne plaća

Poticaji za poljoprivredu trebaju biti dodatak, a ne plaća

Mnogi poljoprivrednici ističu kako teško opstaju zbog kašnjenja u isplatama poticaja, a kada bi došlo do njihovog ukidanja potpuno bi propali. Država, odnosno entiteti, stvorili su “ovisnike” o poticajima, jer nisu regulisali druge oblasti kojim bi zaštitili domaću proizvodnju i proizvode od nelojalne konkurencije uvoznika. Slobodan uvoz ih dodatno “srozava”.

Od 2010. godine do 2018. godine u FBiH je izdvojeno 607,7 miliona KM za poticaje poljoprivredi, dok je u RS-u od 2013. do 2018. godine izdvojeno 787,3 miliona KM. Samo u ovoj godini izdvaja se blizu 70 miliona KM u FBiH i 207 miliona KM u RS-u.

Historija poticaja seže još iz perioda nakon Drugog svjetskog rata, ali su ta izdvajanja bila vrlo mala. Ipak, od sredine 1950-ih godina bilježen je rast iz godine u godinu u sektoru poljoprivredne proizvodnje. Rast izdvajanja novca za poticaje bilježi se nakon rata u BiH. Poticaji u Federaciji su se počeli uplaćivati od 1996. godine kada se radilo na obnovama objekata i uređenju zemljišta, dok je u RS-u to počelo 2000. godine.

Od ukupnog novca, najviše se u oba entiteta izdvaja za sektor mljekarstva za koji su nam rekli da je najuspješniji u BiH, jer ostvaruje velik izvoz.

“U RS-u je mljekarski sektor favoriziran tokom posljednjih pet godina, ali došlo je do njegovog razvoja, zagarantovanog otkupa i porasta. Zbog toga je najviše ugrožen tov svinja i junadi, ali tako je”, kazao je Stojan Marinković, predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača RS-a.

Uprkos novcu, pad proizvodnje bilježi se u ratarstvu, proizvodnji mesa, ribarstvu, proizvodnji jaja i meda u RS-u, a u FBiH u ratarstvu, stočarstvu, biljnoj proizvodnji, voćarstvu i vinogradarstvu, proizvodnji žita, industrijskog bilja i krmnog bilja, zbog čega se postavlja pitanje kakvi su efekti poticaja ako se ne prate promjene u drugim oblastima.

Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović nedavno je izjavio kako naši poljoprivrednici imaju najstariju opremu u Europi, što govori da farmeri ne ulažu dovoljno u unapređenje.

Na putu ka eurointegracijama poljoprivredni sektor će morati doživjeti velike promjene kako bi mogao biti konkurentan, a proizvode izvoziti i dalje. Također, većina farmera će morati promijeniti strategije, jer će, ukoliko žele ostvariti poticaje za neke projekte na svojim farmama, najprije morati sami osigurati novac za iste, a sve će im biti subvencionirano tek po završetku projekta i to samo 50 posto. Naravno, u sve se moraju uključiti svi nivoi vlasti kako bi ovaj udar bio što blaži te moraju uložiti više na zaštiti domaće proizvodnje.

Agencije/A.Š.

O autoru

Srodni članci