Vojna potrošnja je skupa, a mir još skuplji

Vojna potrošnja je skupa, a mir još skuplji

“Razaranja koja se čine nasumice samo oslabljuju slabe, obogaćuju bogataše, a moćne čine još moćnijim” – Jean-Paul Sartre. Odavno je cijena mira izuzetno visoka, a samo rijetki imaju sreću da ga zaista i imaju.

Živimo u doba gdje imamo užasno skupu vojnu potrošnju, ali još skuplju cijenu mira. Samo za 2016. godinu Globalni mirovni indeks je procijenio da globalni ekonomski utjecaj na nasilje iznosi 14,3 triliona dolara, odnosno ukupno 12,6% ukupnog svjetskog BDP-a – što je ekvivalent svakog pojedinca širom svijeta koji godišnje plaća 1.971 dolar na finansiranje nasilja. Koliko je to trenutno, sigurno duplo više.

Nasuprot tome, pomoć u miru i dalje je samo dio troška odbrambene potrošnje, unatoč činjenici da obnova nedavnih područja pogođenih ratom i katastrofama i pružanje pomoći izbjeglicama zahtijeva ogromne količine novčanih sredstava.

Ukupno je 63.912.700 izbjeglica i interno raseljenih osoba bilo obuhvaćeno 2016. godine, što je gotovo 1% ukupne svjetske populacije, prenosi Diplomatic Courier. Konflikti na Bliskom istoku se reflektiraju na svijet izvozom terorizma i izbjeglica, što su produkti koji dodatno jačaju populizam i autoritarnost na Zapadu, kojih gotovo nijedna zemlja nije pošteđena. Državama u kojima su se desile migracije neophodna je rehabilitacija u svim segmentima, ali, nažalost, to ne zavisi samo od tih zemalja.

Postavlja se pitanje da li je svijet u trendu prema globalnom miru ili nasilju?

Ideja  uspostave mira  zahtijeva aspekte poput demobilizacije, razoružanja i reintegracije ratom pogođenih područja kao i obnovu infrastrukture.  Neke organizacije postoje, a neke se tek formiraju sa ovim ciljem, međutim to je “začarani” krug, jer dok jedni ruše, drugi šalju pomoć. Uspostaviti mir je moguće, ali niko ne želi prvi početi jer je ovako finansijski isplatnije za kreatore. Dominirajuće politike u svijetu ne mogu odgovoriti na krize i nadolazeće opasnosti, jer ne mogu ujedinjeno da djeluju, zato ih pothranjuju i produciraju.

Zanimljivo je da nedavna istraživanja Svjetske banke pokazuju da, iako mnoge postkonfliktne i krhke države mogu nositi visoke nivoe ekonomskog rizika, stopa povrata kapitala u tim zemljama je prosječno tri puta viša od globalnog prosjeka.

Prema alarmantnom izvještaju UNICEF-a, milionima raseljene djece i omladine je uskraćeno obrazovanje, a to ih čini neaktivnim i besposlenim. Oni postaju nesposobni za rad bilo gdje, što implicira nesagledive ekonomske i socijalne troškove u budućnosti. Ustvari, bilo koji uspješan napor u narednim godinama da se okonča konflikt na Bliskom istoku mora biti popraćen velikim projektima za rekonstrukciju kako bi se spriječilo da zemlje opet ne poskliznu u rat.

Politički reformatori moraju postaviti na vrh regionalnog dnevnog reda principe poput ljudskih prava, vladavine zakona, transparentnosti i dobrog upravljanja. U 2017. godini zemlje koje su izbjegle konflikte trebat će sačuvati svoju relativnu stabilnost kako bi pomogle da se stabilizira ostatak regiona.

 

 

 

 

 

O autoru

Novinar portala Poslovnisvijet.ba

Srodni članci