‘Prorok iz Omahe’: Kako je Buffett postao jedan od najbogatijih ljudi i zašto ga neki ne vole

‘Prorok iz Omahe’: Kako je Buffett postao jedan od najbogatijih ljudi i zašto ga neki ne vole

Za investiranje nije ključno procijeniti koliko će neka industrija utjecati na društvo ili koliko će rasti, nego odrediti kompetitivne prednosti kompanije i, iznad svega, trajnost tih prednosti.

Proizvodi ili usluge koji imaju široke, održive opkope oko sebe ulagačima će pružiti najviše.

To je maksima Warrena Buffetta (87), jednog od najbogatijih i najuspješnijih investitora na svijetu, koju je iznio još potkraj 90-ih u intervjuu za magazin Fortune. Dokazao je da je vrlo efikasna, a ona je bila u vazduhu i ovog vikenda, na skupštini dioničara Berkshire Hathawaya kada je satima odgovarao na pitanja pred 42 hiljade dioničara i nekoliko miliona gledalaca preko streaminga na stranici Yahoo Finance. To je bio, kako već tradicionalno skup nazivaju američki mediji, Woodstock za kapitaliste.

Njegovu imovinu Forbes, koji Buffetta svrstava na treće mjesto po bogatstvu na svijetu, trenutno procjenjuje na oko 83 milijarde dolara, a njegove se riječi u investicijskoj zajednici u Americi i šire vrlo pomno slušaju. Zovu ga i Prorok iz Omahe (Oracle of Omaha), po gradu gdje je sjedište holdinga Berkshire Hathaway, te se ističe kako je bogatstvo stvorio praktično ni iz čega, samo zahvaljujući mudrosti i šarmu, nizom preuzimanja. Nije pohlepan, živi skromno, a svoje bogatstvo će dati, najavio je, u dobrotvorne svrhe. Dosad je donirao 32 milijarde dolara.

Dvije različite filozofije

Uprkos tome ne misle svi da su njegove metode najbolja stvar za američku ekonomiju, a ovog vikenda starog mudraca na svoj posebni način je provocirao predstavnik nove američke generacije poduzetnika Elon Musk, koji je dan-dva ranije prilično drsko razgovarao i s investitorima u Tesli. U prvom je planu velika razlika između investitorskog i poduzetničkog pogleda na ono što je dobro za kompanije, što je zapravo lekcija i za ulagače te poduzetnike svuda u svijetu.

Najprije je Musk svojim investitorima poručio kako smatra da su za uspješan biznis dugoročno daleko bolje inovacije nego zaštita od konkurencije koju je Buffett nazvao opkop (tako, recimo, Musk smatra da mreža Teslinih superpunjača za električne automobile treba biti otvorena, dostupna i drugima), a onda je “prorok” poručio: “Elon je preokrenuo stvari u nekim područjima, ali mislim da ne bi želio doći među slatkiše. Okolo su vrlo dobri opkopi.”Naime, jedna od “zaštićenih” kompanija Berkshire Hathawaya je u čokoladnom biznisu, See’s Candies. Na to je Musk instantno i duhovito odgovorio preko Twittera: “Pokrećem kompaniju slatkiša i  bit će nevjerovatna.” Podrazumijeva se da se šalio, ali… Buffett nije odgovorio, a Musk je o temi nastavio twittati.

Prije nego što razradimo tu razmjenu stavova, kratki uvod: Berkshire Hathaway je holding sa 100-tinjak različitih kompanija u cjelokupnom ili djelomičnom vlasništvu – od Duracella preko američke željezničke kompanije BNSF i See’s Candies do Kraft Heinz Company, American Expressa i Applea – čija dionica A serije vrijedi oko 290 hiljada dolara. Ko je, recimo, investirao 1000 dolara u tu kompaniju sredinom 60-ih godina, kada je ona izašla na berzu, sada ima oko 16 miliona dolara, izračunali su u Quartzu. S obzirom na to da je uloženi trud – nula, fenomenalna zarada. U međuvremenu, Buffett je 1996. odlučio da izdaju i B seriju dionica koja je daleko jeftinija, a s njom su došle i desetine hiljada dioničara.

Investicioni je uglavnom usmjeren na SAD, ali napominje da ne bi imao ništa protiv da mu se javi neka kompanija iz Njemačke ili Britanije, a dugogodišnji poslovni partner Charlie Munger nagovara ga da se baci na Kinu, s obzirom na to da imaju oko 100 milijardi dolara keša na raspolaganju za ulaganja. Zahvaljujući Trumpovu smanjivanju poreza na dobit sa 35 na 21 posto, Berkshire Hathaway je u prošloj godini imao i rekordnu dobit.

Ekonomski opkopi

U pozadini uspjeha su i tzv. ekonomski opkopi oko kompanija koje Prorok iz Omahe smatra nužnošću te opominje svoje menadžere da ih svake godine proširuju. Ako su vam konkurenti efikasni, znači da radite loše, smatra. Za to čak postoji termin – buffettizam. Musk ima posve drukčiji pristup i (zasad) nema profita: Ako je kompaniji jedina odbrana rov, ona neće dugo trajati kad nadre vojska konkurenata; važan je ritam inovacija, to je fundamentalna odrednica konkurentnosti. U to on svom žestinom nastoji da uvjeri i investitore, vidjet ćemo koliko će biti uspješan.

Ko je tu načelno u pravu? Buffettove kompanije – mnoge su u sektoru finansijskih usluga, osiguranja i logistike – traju daleko duže nego što je Musk uopće u biz­nisu. Također, one zarađuju, za razliku od Muskovih koje (još) uglavnom gube i to milijarde dolara. S investitorske strane svakako je u pravu “prorok”, s poduzetničke i šire, ekonomske i društvene, vjerovatno Musk i njemu slični.

Zanimljivo objašnjenje za tu tezu je prije nekoliko mjeseci dao iskusni novinar i urednik Financial Timesa Robin Harding, u tekstu pod naslovom “Kako je Buffett slomio američki kapitalizam”. Kako kaže, cijeni ga, ali njegov stil ima i mračnu stranu: izbjegavanje konkurencije i minimiziranje kapitalnih ulaganja u realnu ekonomiju. “Idealan biznis je onaj koji ne traži kapital, a ipak raste”, kako je sam rekao. Rezultat takvog pristupa su, kad ga primjenjuju mnogi, padajuće investicije i rastući profiti.

“Možemo odlučiti kome ćemo se diviti. Gospodin Buffett je briljantan za monopolističke profite, ali ne pokreće kompanije i ne kocka se s novim idejama. Amerika je puna poduzetnika koji to rade. Elon Musk ulaže u dva vrlo rizična sektora; automobile i svemir. Čak i naveliko kritikovana braća Koch su izgradila bogatstvo na investicijama u realnu ekonomiju. Slavite tu vrstu biznisa. To je vrsta koja je potrebna Americi”, zaključuje Harding.

“Srušiti Wrighta”

Podsjetilo nas je to na Buffettov intervju iz 1999. godine, koji spominjemo u prvom odlomku. Govoreći o primjerima inovativnih, transformirajućih biznisa s početka prošlog vijeka, poput onih s proizvodnjom automobila i aviona, on poručuje da su za investitore bili loši. Stoga, kaže, da je bio u Kitty Hawku 1903. godine, kada je Orville Wright poletio, trebao bi ga srušiti (kad bi gledao na to dugoročno i bio dovoljno javno orijentisan). To bi dugovao budućim kapitalistima. “Karl Marx ne bi mogao napraviti toliko štete kapitalistima kao što je to učinio Orville”, dodao je u toj šokantnoj izjavi Buffett.

Iz tih biznisa on je izvukao isplativu investitorsku lekciju. Uglavnom, međutim, od dosljedno provođenog buffettizma ne bi baš bilo velikog tehnološkog napretka. Ipak, i on se polako mijenja i uviđa neke greške, a upravljanje kompanijom i port­feljima polako preuzima nova generacija. Kako će kormilariti? Neka naznaka je možda što je Berkshire Hathaway ovu godinu počeo s velikim ulaganjem u dionice najprofitabilnije tehnološke kompanije na svijetu Apple, gdje sada spada u vodeće institucionalne ulagače.

Do prije dvije godine Buffett nije ulagao u tehnološke kompanije jer ih nije razumio, a nisu mu ni sada među prioritetima; Apple je ustupak zbog nevjerovatnih zarada koje ostvaruje. Nikad nije, naprimjer, kupovao dionice Microsofta (u početku, kaže, zbog gluposti, a onda je postao prijatelj s Billom Gatesom, pa nije htio) niti one Amazona ili Googlea. Jeff Bezos je s Amazonom napravio čudo, priznaje, ali on se ne kladi na čuda, pa nije investirao iako je Amazon posmatrao od početka; i to što nije ušao u Google smatra greškom, a njihove kancelarije opisuje kao vrlo bogat dječiji vrtić. Prema još jednoj modernoj, potencijalno transformirajućoj stvari vrlo je skeptičan – kriptovalutama poput bitcoina. Ne ulaže u njih i smatra da će loše završiti. Tumači kako to nije produktivna imovina poput korporativnih dionica ili zemljišta, kao što to nije ni zlato. Kriptovalute zavise samo od toga što je neko voljan za njih da plati, odnosno zarada je zavisna od toga da na tržište stalno dolaze novi kupci kojima se po višoj cijeni može preprodavati.

Tu završavamo s mudrostima iz Omahe. Odatle samo još jedan, vječni savjet malim ulagačima: za vas su fondovi vezani za dioničke indekse poput S&P 500, što se smatra sigurnim i jeftinim.

Jutarnji.hr

O autoru

Srodni članci