Poljoprivredna i prehrambena industrija Zapadnog Balkana

Poljoprivredna i prehrambena industrija Zapadnog Balkana

Poljoprivreda u regiji ima važnu ulogu kako ekonomsku tako i socijalnu. U prosjeku čini 17% BDP-a zemalja što je znatno više od prosjeka EU koji iznosi 1,6%. S druge strane, postoje određena ograničenja koja tu istu poljoprivredu čine nekonkurentnom.

Prehrambena industrija predstavlja, generalno rečeno, najvažnije tržište za realizaciju poljoprivrednih proizvoda. Od kapaciteta i snage tog tržišta, odnosno prehrambene industrije, uveliko zavisi i intenzitet i ritam rasta poljoprivredne proizvodnje. Stoga, prehrambena industrija predstavlja važan faktor koji u velikoj mjeri oblikuje razvoj kako poljoprivredne proizvodnje tako i mogućnosti unapređenja kvaliteta života stanovnika ruralnih oblasti.

Prehrambena industrija je jedna od rijetkih grana industrije koja ima tako visoke zahtjeve za kvalitetom proizvoda – upravo kada se radi o hrani, većini potrošača je samo ono što je najbolje dovoljno dobro. Prehrambene namirnice podliježu strogim smjernicama koje se moraju ispoštovati bez iznimke – u cijelom ciklusu – od dobijanja sirovine i proizvodnje preko transporta do izlaganja robe.

Manjak savremenih poljoprivrednih sistema i tehnologija

Prije svega, poljoprivredni sektor obilježavaju male poljoprivredne ekonomije, proizvodnja za osnovne potrebe te nepravilno funkcionisanje lokalnog tržišta. Drugi aspekt koji uzrokuje slabe rezultate jeste nedostatak visokog stepena mehanizacije i manjak savremenih poljoprivrednih sistema i tehnologija. Osim toga, ograničen pristup savjetodavnim uslugama, neprilagođenost tržišnih puteva (zbog loše informisanosti o tržištu i znanju), nedostatnost infrastrukture, nizak nivo sigurnosti hrane i normi za kvalitet te ograničene mogućnosti kreditiranja problemi su s kojima se, na različitim nivoima, suočavaju zemlje u regiji, a što negativno utječe na poboljšanje konkurentnosti proizvoda s dodanom vrijednosti.

Zemlje zapadnog Balkana velike su uvoznice poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

Poljoprivredna proizvodnja ograničena na proizvodnju za lične potrebe

Zahvaljujući različitim klimatskim uslovima, regiju zapadnog Balkana karakteriše raznolika proizvodnja voća i povrća. Međutim, ta je proizvodnja uglavnom ograničena na proizvodnju za lične potrebe ili je namijenjena za prodaju na lokalnom tržištu, a ne za opsežnu proizvodnju namijenjenu prehrambenoj prerađivačkoj industriji. Prinosi su u pravilu mali zbog loše poljoprivredne opreme, zastarjelih metoda sjetve i postupaka uzgoja, slabe kvalitete sjemenja. Nadalje, poljoprivredna dobra su malena i rascjepkana što onemogućava poboljšanje produktivnosti i konkurentnosti. Pa ipak, posljednjih su se godina prinosi povećali u mnogim zemljama zahvaljujući uvođenju novih i poboljšanih tehnika uzgoja. Važnost stočarske proizvodnje u regiji raste, a time se znatan postotak zemljišta namjenjuje za proizvodnju stočne hrane. Stočarska proizvodnja obavlja se u malim jedinicama, uglavnom za zadovoljavanje ličnih potreba. Ovaj je aspekt od kritične važnosti jer male jedinice ne mogu garantovati konkurentnu proizvodnju i udovoljavanje zahtjevima kvaliteta i zaštite životinja.

Nesamostalna zootehnička proizvodnja

Posljednjih se desetljeća sektor stočarstva postepeno razvio iz velikih i specijaliziranih proizvođača u stočarstvu u društvenom vlasništvu u tržišno orijentisana mala i srednja obiteljska poslovanja. Albanija je najvažniji proizvođač mesa ovaca i koza, dok Srbija prednjači u proizvodnji goveda, svinja i pilića. Općenito, zootehnička proizvodnja u zemljama Balkana uglavnom nije samostalna.

Prehrambena industrija

Zemlje zapadnog Balkana velike su uvoznice poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Ovaj aspekt uveliko doprinosi cjelokupnom negativnom trgovinskom bilansu. Glavni razlog takvom stanju je ograničena domaća proizvodnja svježeg voća i povrća kao i sitne prerađivačke jedinice zbog čega velika većina poljoprivrednih industrija ne iskorištava u cijelosti svoje kapacitete. Osim toga, nizak kvalitet raspoloživih sirovina uzrokuje velike probleme u konačnoj proizvodnji.

Prehrambena industrija bilježi nedovoljnu raspoloživost kvalifikovanog i specijalizovanog osoblja, a regionalna je prehrambena industrija bila pogođena i previranjima početkom 90-tih.

Investicije namijenjene za modernizaciju postojećih postrojenja i tehnologije neophodne su za uvođenje kvalitativnih poboljšanja, prevladavanje niske produktivnosti i učinkovitosti te započinjanje uvođenja EU normi. Trenutno, samo manji dio prerađivačkih preduzeća udovoljava normama za kvalitetu i nadziranje koje nalaže EU, onemogućujući tako izvoz u Europsku uniju i druge zemlje.

Istraživačke aktivnosti u poljoprivredno-prehrambenom sektoru

Sistem istraživanja u zemljama zapadnog Balkana prolazi kroz poteškoće. Obilježen je nedovoljnim finansijskim sredstvima, malim brojem istraživača i zastarjelom tehnološkom infrastrukturom većine poljoprivredno-prehrambenih istraživačkih jedinica. S obzirom na situaciju, vrlo je teško privući strane istraživače, a pokretljivost istraživača uglavnom je vrlo niska.

Za razliku od europskih trendova, broj privatnih organizacija u zemljama zapadnog Balkana, koje provode istraživačku aktivnost u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, ograničen je u odnosu na državne ustanove.
Najrazvijenija istraživačka područja tiču se pitanja tehnologije hrane (sigurnost hrane, prerada poljoprivrednih proizvoda, prehrana ljudi i pitanja zaštite potrošača) i znanosti o biljkama (uzgoj biljaka i biotehnologija, biljna proizvodnja i zaštita bilja).

Neprilagođenost poljoprivredno-prehrambenog sektora

Poljoprivredno-prehrambeni sektor je u velikom dijelu neprilagođen. Velika je vjerojatnoća da neće biti u stanju postići učinkovitu konkurentnost svojih proizvoda na ciljanim tržištima. Rascjepkanost proizvodnje i preduzetništvo malih dimenzija predstavljaju prepreku za postizanje zadovoljavajućeg nivoa tehničke i ekonomske učinkovitosti. To bi ipak bilo moguće jedino kroz ekonomiju obima, drugim riječima kroz više dimenzijske pragove. Pored toga, nedostatak odgovarajućih sistema za kontrolu kvaliteta u skladu sa strogim europskim normama znatno umanjuje mogućnost razvoja domaćeg tržišta i snažno ograničava mogućnost lokalne proizvodnje da se pojavi na stranim tržištima, jer ne odgovara specifičnim zahtjevima s obzirom na sigurnost hrane.

Poljoprivredni i poljoprivredno-industrijski sektor na Balkanu karakterišu nizak nivo inovacije procesa i proizvoda, iako postoje velike razlike između različitih područja.

Osim već navedenih nedostataka, tu su i ograničena sposobnost povećanja vrijednosti lokalne proizvodnje, loša integracija lanca, malobrojnost usluga za pružanje podrške poduzetništvu, nedostatna zainteresovanost za inovacije i druge strukturne oblike, kao što su, naprimjer, problemi u logistici i nedostatak organizacije.
Postojeći javni i privatni centri često su suočeni s problemima u saradnji, rade sami bez kontakata i udaljeni su od svijeta industrije.

Ovi nedostaci popraćeni su i specifičnim problemima kao što su usporeni proces poboljšanja infrastrukture, napuštanje sela kroz niz generacija, nedostatak učinkovite politike i poticaja sektoru, usporeni proces modernizacije sektora, niski prioritet politike intervencija u poljoprivrednim djelatnostima poslovanja u poređenju sa razvojnom politikom u inostranstvu.

Pozitivni aspekti

Pred navedenih nedostataka postoje i pozitivni aspekti i mogućnosti:

– velike mogućnosti poboljšanja produktivnosti i kvaliteta;
– bogatstvo kvalitetnih tipičnih proizvoda;
– dobri klimatski uslovi koji pogoduje proizvodnji raznovrsnog voća i povrća;
– povoljni uslovi za ekološku proizvodnju;
– postojanje tehničko-znanstvenih vještina za povećanje vrijednosti;
– mogućnost finansiranja iz pristupnih i pretpristupnih europskih fondova.

O autoru

Srodni članci