Plaće u eurozoni uglavnom na istom nivou unatoč sve nižim stopama nezaposlenosti

Plaće u eurozoni uglavnom na istom nivou unatoč sve nižim stopama nezaposlenosti

Analiza PwC-a navodi da plaće u eurozoni postaju sve niže pod utjecajem niže stope nezaposlenosti, slično kao i u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu. Analiza otkriva da su Europska centralna banka (ECB) i nove članice EU-a doprinijele ovom trendu.

Tržišta rada u razvijenim ekonomijama (gotovo) nikad nisu bolje stajala. No, unatoč suženom tržištu rada, plaće još nisu narasle što bi bilo u skladu sa predviđanjima ekonomske teorije.

Ali što stvara ovaj pritisak na plaće? I još važnije, hoće li plaće rasti?

U najnovijem izvještaju Global Economy Watch, ekonomisti iz PwC-a usmjeravaju pažnju na tržišta rada u eurozoni, modeliranjem odnosa između nezaposlenosti i plaća. Otkrili su da je, slično kao i u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu, ovaj odnos postao ujednačeniji i slabiji.

Barret Kupelian, viši ekonomist u PwC-u, komentira:

„Više faktora može objasniti ovaj trend, od kojih su neki uobičajeni u najrazvijenijim ekonomijama. Oni uključuju postupni pad sindikalizma, što smanjuje pregovaračku moć radnika, digitalizaciju rada i postupni rast ekonomije honorarnih poslova (engl. gig economy), kao i druge promjene u strukturi ekonomije.”

Usredotočujući se na eurozonu, ekonomisti PwC-a su otkrili postojanje konkretnih faktora koji objašnjavaju zašto je veza između nezaposlenosti i plaća oslabila, ali se i promijenila. Oni uključuju:

Osnivanje Europske centralne banke, koja je snizila očekivanja inflacije koji imaju radnici u privredama južne eurozone, koja su obično imala visoke stope inflacije, pristupanje istočnoeuropskih ekonomija, od kojih neka imaju niže nivoe prihoda, što je ponudu radne snage tijekom vremena učinilo elastičnijom.

Što to znači za budućnost? Barret Kupelian, viši ekonomist u PwC-u, komentira:

„Pod pretpostavkom da nema drugih promjena strukturnih faktora, buduće povećanje plaća u eurozoni vjerovatno će ovisiti o povećanju produktivnosti, a ne labavljenju tržišta rada. Ovo stavlja veću odgovornost na vlade i kompanije da povećaju nivo produktivnosti svoje radne snage kroz ulaganje u „tvrdu” infrastrukturu kao što su ceste, aerodromi  i druge komunalne usluge te u „mekanu” infrastrukturu koja uključuje formalno obrazovanje, strukovno i drugo usavršavanje. Poboljšanja produktivnosti preduvjet su za daljnji rast prihoda u budućnosti.”

seebiz.eu

O autoru

Srodni članci