Moć popisa stvari koje ‘nećete napraviti’

Moć popisa stvari koje ‘nećete napraviti’

Umjesto da postavite ciljeve koje možete postići, potražite pogreške koje želite izbjeći. Svode li se Vaši radni dani na svakodnevnu borbu s popisom stvari koje morate obaviti?

Brojne nas stvari ometaju u modernom radnom okruženju – uredi otvorenog tipa, zasićenost informacijama i kontinuirano ometanje, da imenujemo samo neke – čine gotovo nemogućim ostvarivanje svih naših ciljeva ili da uopće bilo što napravimo.

Ali, što ako problemu pristupamo na pogrešan način? Možda je bolje početi razmišljati o tome što ne biste trebali raditi.

Takav pristup predlaže kanadski poduzetnik i investitor Andrew Wilkinson, koji je osmislio popis anticiljeva.

Wilkinson je, naime, primijetio da je njegov dan ispunjen stvarima koje ne želi raditi. Osjećao se rastrganim, radeći posao s ljudima koji mu se ne sviđaju, u rasporedu koji mu diktiraju drugi.

Želio je utvrditi kako može poboljšati svoj dan i učiniti ga ugodnijim. Stoga je poslušao savjet Charlie Mungera, desne ruke Warren Buffeta, i preokrenuti priču fokusirajući se na smanjenje negativnosti umjesto da pokušava maksimizirati ono pozitivno.

Pretočeno u praksu, Wilkinsom je zamislio najgori mogući scenarij svog radnog dana: dan prepun dugačkih uredskih sastanaka, zgusnut raspored u kojem ima posla s ljudima koje ne voli i kojima ne vjeruje. Zatim je kreirao popis anticiljeva, koji uključuje izostanak jutarnjih sastanaka, ne više od dva sata dnevno rasporeda koji mu diktiraju drugi i ne više rad s ljudima koji mu se ne sviđaju.

Tvrdi da je na taj način značajno povećao kvalitet svojih radnih dana.

“Mislim da ljudi uvijek pokušavaju razmišljati o tome gdje žele ići. Što će ih usrećiti. To su tako otvorena pitanja, a puno je jednostavnije utvrditi što vas čini nesretnima,” kaže.

Wilkinsom i Munger nisu jedini koji koriste anticiljeve kako bi ometanje sveli na najmanju moguću mjeru te kako bi iskristalizirali svoje ambicije.

Investitor Tim Ferriss se, također, služi ovom metodom. Zašto? “Razlog je jednostavan: Ono što ne radite određuje ono što možete raditi.” Na njegovom antipopisu se nalazi sljedeće: ne dozvoljavaj ljudima da te ometaju, ne pristaj na sastanke koji nemaju jasan dnevni red, posao ne može popunjavati prazninu koja se popunjava na drugi način.

Ljubiteljica ove metode je i Australka Angela Ceberano, vlasnica kompanije za odnose s javnošću. Ona koristi metodu ‘semafora’ te pomoću nje označava stvari koje mora prestati, početi ili nastaviti raditi. Stopiranje neproduktivnih aktivnosti je ključno u ostvarivanju ciljeva jer omogućava jasnije usmjerenje, tvrdi.

Zašto to funkcionira?

Mnogi stručnjaci za produktivnost promoviraju sagledavanje pozitivnih misli i akcija, pa kako se onda fokusiranje na negativno uklapa u tu sliku? Zato jer olakšava uklanjanje aktivnosti koje se ne poklapaju s našim većim ciljevima, kaže australski coach Repa Patel.

Anticiljevi, kaže profesor Maurice Schweitzer sa Univerziteta Pennsylvania, daje nam korak-po-korak proces u kojem promišljamo malo drugačije o stvarima. To je jasan vodič u kojem su aktivnosti podijeljene na prihvatljive korake koji su ostvarivi. U pitanju je postavljanje prioriteta.

Anticiljevi nam daju drugačiju perspektivu na način da nam pomažu identificirati osnovne probleme, smatra Schweitzer i zaključuje: “Ciljevi sužavaju naš fokus i motiviraju nas u konkretnom pravcu.”

O autoru

Srodni članci