Koji stil razmišljanja Vi koristite?

Koji stil razmišljanja Vi koristite?

Većina ljudi nastoji da svoj posao obavlja što bolje. Tehnologija uveliko olakšava taj proces, ali digitalna pomoć je samo jedan dio odgovora u profesionalnom napretku. Ljudi su ti koji čine pravu razliku.

Problemi sa tehnologijom rastu jer tehnologija raste brže od ljudskog usvajanja vještina njenim upravljanjem. Šta možemo učiniti kako bismo prevazišli ovu prazninu? Istraživači Mark Bonchek i Elisa Steele su došli do veoma zanimljivih odgovora.

Mnoge kompanije koriste različite vrste metoda kako bi oformile, upravljale i usmjeravale timove. Metode se kreću od testova ličnosti, profila vještina i dodjeljivanja uloga unutar grupe. Kada tim konačno počne da radi zajedno, posmatraju se karakteri ljudi: da li su introverti ili ekstroverti, vole li rizik ili ne, da li su analitični ili intuitivni? Vremenom se ističu njihove vještine, talenti, iskustvo ili ekspertiza u određenoj oblasti. Naposlijetku poslodavac odluči o tome koja će biti uloga novog uposlenika u timu.

Ustaljeno mišljenje o ulogama ljudi slijedi logiku toga šta oni rade: kao što je vođa tima, upravitelj projekta, istraživač, pravnik, itd. Ukoliko radnik treba finalnu odluku, ide do vođe tima. Ukoliko trebaju novi podaci o napretku, savjetuje se sa upraviteljem programa.

Međutim, današnje tržište ne favorizuje kompanije koje proizvode više od drugih, nego one koje rade pametnije od drugih. Zbog toga je jako važno, pored toga što se korite metode kako bi ustanovili šta ljudi rade, ustanoviti šta ljudi misle. Istraživanje koje su autori uradili za Harvard Business Review ukazuje da je to kako ljudi razmišljaju glavni pokretač poslova koji se odražavaju na proizvodnju.

Vrste mislilaca

Jedan aspekt poslovanja sastoji se u tome da ljudi rade poslove koji su u skladu sa njihovim sposobnostima. No, potrebno je uvesti i novu dimenziju u poslovanju, a to je da se poslovi usklade i sa onim kako ljudi razmišljaju.

No, kako ustanoviti kako određeni pojedinac, ali i cijeli tim, razmišlja? Postoje kriteriji koji mogu pomoći da se ustanovi kako ljudi djeluju na druge u situacijama jedan na jedan. No, još uvijek nije ustanovljen neki sistem koji bi pomogao ljudima da se vežu, komuniciraju i sarađuju na temeljima toga kako razmišljaju. Autori istraživanja su osmislili jednostavan proces u tri koraka koji bi menadžerima mogao pomoći da unaprijede i ovaj segment u poslovanju njihove kompanije.

Fokusiranje. Prvi korak sastoji se u identificiranju predmeta razmišljanja unutar određenog konteksta. Da li radnici posvećuju većinu pažnje idejama, procesima, djelima ili odnosima? Naprimjer, da li radnici ujutro prilikom dolaska na posao razmišljaju o problemima koje moraju da riješe, planovima koje moraju napraviti, o djelima koja moraju uraditi ili ljudima koje će sresti?

Ovdje se ne radi o tome da se odabere jedna, a druge opcije isključe. Više se radi o tome gdje je fokus osobe najviše usmjeren. Slično je kao pri biranju filma ili knjige – da li će neko posegnuti za akcijom, romantikom, dramom ili misterijom?

Orijentacija. Slijedeći korak jeste primjećivanje da li se problemu pristupa sa mikro ili makropozicije – usmjerenjem na detalje ili na veliku sliku. Dobar način da se ustanovi koji od dva pristupa pojedinac preferira jeste razmišljanje o tome šta Vas muči tokom trajanja sastanka, ili tokom pristupa nekom problemu. Da li Vas muči to što ćete biti uključeni u probleme koji se bave sitnicama, ili Vas nervira to što niste dobili dovoljno podataka o nekom projektu?

Ove dimenzije su sastavni dio karaktera, vještina i tradicionalnog dodjeljivanja uloga. Neki menadžeri su ekstrovertni, drugi introvertni. Radnici su ponekad usmjereni na detalje, a neki od njih vide širu sliku. Treći korak ovog istraživanja, koji kombinira odgovore iz prva dva koraka, ukazuje na stilove razmišljanja na poslu, bez obzira o kojem kontekstu se radi ili koju ulogu pojedinac vrši.

Na grafikonu ispod je jednostavno uputstvo o otkrivanju preovladavajućeg stila određene osobe.

U objašnjenju možemo uzeti podjelu na one koji imaju detaljan ili opširan uvid u probleme kako bismo pojasnili način razmišljanja različitih kategorija.

Naprimjer, oni koji su usmjereni na makrosliku, ili vole da predstavljaju širu sliku problema, podrazumijevaju slijedeće stilove razmišljanja:

  • Istraživač: razmišlja o stalnom generiranju novih ideja.
  • Planer: razmišlja o efikasnim sistemima.
  • Stimulator: razmišlja o podsticanju ljudi na akciju.
  • Povezivač: razmišlja o građenju i jačanju veza među ljudima.

Oni koji su usmjereni na detalje ili mikroprobleme naginju ka slijedećim stilovima razmišljanja:

  • Stručnjak: razmišlja na usmjereno postizanje objektivnosti i uvida u stvari.
  • Optimizer: razmišlja o unapređivanju proizvodnje i povećanju efikasnosti.
  • Proizvođač: razmišlja o završavanju poslova i biranju pravog trenutka.
  • Trener: razmišlja o kultiviranju ljudi i potencijala.

Jednom kada pojedinac ustanovi koji od prethodnih stilova razmišljanja najviše odgovara njegovom karakteru lakše je ljudima predstaviti kako ta osoba razmišlja o poslu koji treba da uradi. Na ovaj način, stil razmišljanja osobe postaje veoma važan za grupu – svojevrsna društena valuta za tim.

Ukoliko tim zajedno radi na nekom projektu, zar ne bi bilo dobro za vođu da zna ko je usmjeren na detalje, a ko voli da ima cijelu sliku, ili ko voli da podstiče, a ko je spreman da dovrši zadatak? Autori ovog projekta su predstavili rad jednoj kompaniji i, nakon implementacije istraživanja, upravnici su otkrili nešto što ih je iznenadilo. Naime, saznali su da u njihovoj kompaniji ima mnogo ljudi koji su usmjereni na veliku sliku i onih koji su usmjereni na dovršavanje zadatka, ali je veoma malo uposlenika koji su usmjereni na sam proces. Tim je bio jak kada se radi o novim idejama ili podsticanju svih da učestvuju u poslu, ali jako slab kada je trebao da završi detalje poslova. Nakon ovog otkrića, počeli su poslove oko detalja preusmjeravati ljudima koji su se ranije činili kao smetnja onima koji su podsticali ostale i imali uvijek veliku sliku u mislima.

Poslovno okruženje se konstantno mijenja i potrebno je ponaći bolje načine u međusobnom povezivanju i komuniciranju. Većina nas radi bolje u timovima, upravo je konkurencija ono što utječe na završnu produktivnost. Razumijevanje zajedničkog učestvovanja u projektu bit će mnogo bogatije upoznavanjem stilova razmišljanja i pomoći će kompanijama da krupnijim koracima krenu naprijed.

O autoru

Srodni članci