Knjige: (ne)unosan posao u BiH

Knjige: (ne)unosan posao u BiH

Štampanje i izdavanje knjiga u Bosni i Hercegovini nažalost nije unosan posao. Potražnja za knjigama nije na zavidnom nivou što i ne čudi jer je mnogo faktora tome doprinijelo – od slabog interesovanja javnosti, visokih cijena knjiga za bosanski standard,velikog broja knjiga dostupnih u digitalnoj formi do nadležnih insistucija koje ne pridaju važnost ovom sektoru.

Izdavaštvo u našoj državi ima dugu tradiciju koja datira još iz 1529. godine kada su se prve knjige štampale u Goraždu.  Prema podacima iz 1997. godine, na osnovu ISBN, u BiH je bilo registrovano oko 300 izdavača, a danas samo 11 izdavačkih kuća. Ono što dodatno otežava stanje oko izdavanja knjiga jeste i primjena PDV-a koji se uračunava na svaku fakturu i račun u lancu proizvodnje, bez obzira na to radi li se o beletristici ili stručnom izdanju što nas svrstava u jedinu državu u Europi koja nema nultu stopu PDV-a na knjige.

Generalno, tiraži knjiga u BiH se kreću od 300 do 5.000 primjeraka. U našoj državi najčešći izdati tiraž je od 500 do 1.000 knjiga, a prodaja je na „očajnom“ nivou što nam potvrđuju i izdavačke kuće Dobra knjiga, Šahinpašić i Buybook.

Za naš portal iz izdavačke kuće Dobra knjiga gospodin Jusuf Šikalo ističe:“ Tiraži su iz godine u godinu sve manji, ovisno o procjenama knjige, kvaliteti i potencijalnom interesovanju kupaca. Tiraž se kreće od oko 300,500 do 1000 štampanja jedne knjige. Kada je riječ o troškovima izdavanja knjige, cijena je 50 posto manja od one u maloprodaji. Knjižare profitiraju 30 posto, a izdavačke kuće 10 posto. Ove godine stanje je jako loše u našoj izdavačkoj kući, a  najveća potražnja je za vikend romanima.“

Iz godine u godinu je sve manja ponuda naslova, a ono što se najviše nudi jeste beletristika, za kojom je i najveća potražnja. Na izdavanje stručne literature, kao i na njeno prevođenje na bosanski jezik, samo se rijetki odlučuju jer se ne isplati.

Tvrdnju kako je ove godine poslovanje jako loše potvrđuje i direktor Ajdin Šahinpašić iz izdavačke kuće Šahinpašić, a o stanju poslovanja kaže: “U prosjeku na godišnjem nivou izdajemo od 340 do 500 naslova, a tiraž zavisi od knjige. Najmanji tiraž u našoj štampariji je 500, a najveći je 5000 primjeraka. Što se tiče troškova oni su multiplicirani, zavise od autora, lekture, korekture, dizajna, količine pa sve do konačne distribucije. Svi ti faktori utječu na maloprodajnu cijenu, gdje mora biti manja marža da bi cijena bila prihvatljiva u prodaji. Na svaku knjigu utiče 1000 faktora koji u konačnici određuju njenu cijenu. Na kraju su ti troškovi 30 ili 50 posto od prodajne cijene.“

Interesantna je i činjenica da knjige koje se štampaju niko ne otkupljuje u BiH. U principu, biblioteke bi trebale da otkupljuju knjige, ali zbog lošeg finansijskog stanja to se ne primjenjuje.

Biblioteke su na državnom budžetu pa je to odgovor zašto nema novca da se bibliotetski fond popuni, jer se sredstva iz budžeta obezbjeđuju za plaće radnika. Nažalost, biblioteke sve više liče na muzeje koje rijetko ko posjećuje.

Za razliku od izdavačkih kuća Dobra knjiga i Šahinpašić, nešto bolje stanje je u izdavačkoj kući Buybook jer ističu da su uprkos generalnom stanju prodaje knjiga zadovoljni. Urednica Ida Hamidović tvrdi:“ Tiraž naših knjiga kao i cijena zavisi od naslova, vrste knjiga, autora, svjetskih agencija s kojima sarađujemo pa sve do naših domaćih autora koji svoje knjige objavljuju kod nas. Najviše sarađujemo sa svjetskim agencijama poput The Marsh Agency od kojih preuzimamo knjige koje se prevode za naše tržište. U našim knjižarama se komercijalne knjige najviše traže, a zahvaljujući njima možemo priuštiti da objavljujemo i manje komercijalne stručne knjige.“

Znanje je najvažnije za jedno društvo i ako se ne ulaže dovoljno u promociju knjige kao univerzalne vrijednosti za prosperitet društva i države, ne treba da nas čudi letargija države na svim poljima.

O autoru

Novinar portala Poslovnisvijet.ba

Srodni članci