Kakva je mobilnost radne snage u BiH?

Kakva je mobilnost radne snage u BiH?

U posljednje tri godine BiH prati povećanje produktivnosti, rast GDP-a, rast izvoza, povećanje zaposlenosti, itd i to sve pokazuje da se situacija poboljšava iz godine u godinu. Stanovništvo ne osjeti ove promjene, ali ekonomski pokazatelji ukazuju na rast i to nisu imaginarni podaci, tvrdi doc. dr. Asim Ibrahimagić, pomoćnik direktora Agencije za rad i zapošljavanje BiH.

Na Forumu TIS u okviru panela tržište profesor Ibrahimagić je govorio na temu “Mobilnosti radne snage u BiH s akcentom na zapošljavanje u inostranstvu”. Šta je to mobilnost radne snage, zašto bh. radnici odlaze, kakva je situacija na tržištu rada i kako promijeniti stanje pročitajte u nastavku.

Mobilnost radne snage se smatra mehanizmom za rješavanje problema postojanja regionalnih područja s visokom nezaposlenošću i reagiranja na potrebe tržišta rada.

“Mobilnost radne snage – često su nas kritizirali po ovom pitanju, od kako imamo dogovor sa Slovenijom i Njemačkom možemo vidjeti veliki odliv radne snage. Da bi neko postao mobilan na to ga može motivisati dobra plaća, dakle jedino finansijska korist”, ističe Ibrahimagić.

U Sloveniji je od 2013. godine do danas došlo do značajnog povećanje broja bh. radnika. U 2016. godini za prvih 8 mjeseci taj broj se popeo na 4786 radnika.

“Prema našim podacima mi očekujemo da će još 3000 sigurno otići tako da će to biti 9000 na godišnjem nivou. Ako se pitate koji su to radnici koji dobivaju posao u Sloveniji, uglavnom su to VKV radnici: vozači raznih kategorija, varioci, zidari, tesari, bravari, itd. Ulaskom Slovenije u EU bio je zakon da se prvo zapošljavaju radnici EU, a radnici iz BiH, Srbije, Crne Gore tada i Hrvatske su bili na čekanju. Nakon dvije godine korištenja radnika iz Europe Slovenija se ponovno vratila našim radnicima, jer su se pokazali kao vrijedni radnici, lakše je sa njima sarađivati, bolje se razumiju i u kontekstu radnih uslova su vrlo traženi u Republici Sloveniji”, pojašnjava profesor Ibrahimagić.

Početak ove godine je donio porast broja nezaposlenih u Bosni i Hercegovini, objavila je Agencija za statistiku. Kao nezaposlen se vodi najmanji broj osoba višeg obrazovanja, a slijede ih osobe s visokom školskom spremom.

“Mi imamo spisak lica prijavljenih na birou, ne bih rekao da su to svi nezaposleni, jer već sad mi dolazimo na poziciju da ne možemo obezbijediti radnu snagu koja je potrebna Sloveniji. Zašto? Zato što nema tih zanimanja na birou koja se traže. Naše građevinske firme imaju problem da nađu radnike. Sticajem okolnosti na birou ima 30 % lica koja su tu zbog raznih benefita, jer sistem se tako organizirao da ako doneseš papir da si na birou, imaš pravo na prevoz, zdravstvo i razne druge benefite”, naglašava Ibrahimagić.

Šta se još dešava na tržištu rada?

  • “U ovoj godini je preko 3000 medicinskih radnika otišlo u Njemačku. Vi ste u prilici kroz štampu da vidite šta se dešava sa obrazovanjem. Obrazovanje nije usklađeno sa tržištem rada, a sad djeca neće više u ekonomsku, gimnaziju, već je nagla navala na upis u medicinske škole zato što ta diploma obezbjeđuje dobar posao u Saveznoj Republici Njemačkoj. Šta znači ta diploma, svaki ugovor potpisan za njegovatelja ili njegovateljicu dolazi u Agenciju za rad i zapošljavanje na potpis i taj je princip isti za Sloveniju. I primijetit ćete da u posljednje tri godine nema primjedbi bh. radnika na mobing, ugnjetavanje, koji rade u Sloveniji i Njemačkoj jer postoji zaštita prava radnika koji rade tamo. Jedna njegovateljica u Njemačkoj ima startnu platu 1.850 eura za svoj rad i mnogi poslodavci nude stan, hranu i mogućnost napredovanja. Omogućavaju im polaganje državnog ispita kao i rast plaće. Ovdje naš kadar radi te iste poslove za 400 i 500 KM. E sad, šta se ovdje desilo sa tržištem rada? Vidite da sad svi medicinski radnici traže povećanje plaća i nađe se modus da se ta plaća poveća. Znači ljudi koji ovdje ostaju neće više biti mobingovani i radit za malu plaću”, tvrdi Ibrahimagić.

Pogrešno oporezivanje rada i neadekvatno obrazovanje su razlozi zašto je fluidnost radne snage na bh. tržištu izuzetno niska, baš kao što su to i razlozi zbog kojih većina mladih a obrazovanih ljudi napušta zemlju u potrazi za zaposlenjem.

Profesor dalje ističe: “Sticajem okolnosti sam profesor na tehničkom fakultetu, moji inženjeri sa kojima radim već 10 godina, oni su do juče radili u bh. fabrikama za 600 KM, poslodavci su im uplaćivali doprinose na minimalnu plaću. Danas kad i inženjeri odlaze u Njemačku jer ona treba sve inženjere tehničke struke, onda se dešava da gazde kažu ev’ plaća 1.200, 1.400 KM i sad povratna informacija, meni se studenti javljaju i potvrđuju da nam sad daju veću plaću. Znači neće se prestati puniti fondovi u državi, punit će se. Radnik sa poslodavcem može da pravi bolji položaj za sebe. Prema tome stvari se mijenjaju. U zadnje vrijeme sve je više privrednih subjekata koji se obraćaju zavodima i oni daju dio sredstava da se ljudi sa biroa prekvalificiraju u razna zanimanja gdje se njima nudi biznis. To je dio obućarske i tekstilne industrije, ali ni tu više nisu tako niske plaće. Mi imamo sad 1200 ljudi kojima kad se ponudi da se prekvalificiraju u ove branše, oni neće. To je ono što se dešava momentalno na tržištu rada. Imao sam dosta prijatelja koji su plaćali 500 KM na recepcijama hotela diplomirane ekonomiste sa poznavanjem dva svjetska jezika. Ja sam im rekao proći će to vrijeme, jer nećeš ni kuharu davati 1.600 KM, dat ćeš mu i ovdje 2.000 eura, jer nema kuhara koji radi ispod 2.500 eura u Sloveniji. Što bi on ovdje nekom radio za 1.200 KM ?! Znači odnos preraspodjele profita privatnih poslodavaca mora se vratiti i dati radniku koji radi za njega. Prema tome sve ovo što se dešava je i pozitivno u BiH, tako da nisam baš skeptičan.”

Kako bi se stanje na tržištu rada poboljšalo, potrebne su korjenite promjene upravo u obrazovanju. One se stalno događaju, ali u ministarstvima nadležnim za obrazovanje te su promjene sve više “kozmetičke”.

“S obzirom da dugo radim u službama i radio sam čak svjetsku strategiju zapošljavanja spram tržišta sa osvrtom na globalno stanje sa direktorima iz Njemačke, Francuske, Švedske, rezultati su pokazali da su regioni vrlo specifični i sve je pokazalo da se svodi na školovanje. Kako su države uspjele da odrede svoju budućnost? Mi kad govorimo o BiH, mi nemamo strategiju. Naše su strategije prepisane od nekoga, nama treba da je imamo jer nas EU tjera da je imamo u suprotnom nećemo dobit novac iz IPA fondova. Dalje, nemamo strategiju zapošljavanja i kad je pravimo (u jednoj sam i sam učestvovao) to je slaganje kockica, da je imamo da bi dobili pare, a kad je pregledamo i analiziramo – ma to nije vidjelo prave strategije”, istakao je profesor Ibrahimagić.

Za kraj izlaganja je naglasio da treba biti samokritičan, ako imamo jedan teritorij koji se zove BiH – on mora odrediti ključne pravce strategija i to da budu bazirane na profitabilnoj osnovi.

O autoru

Novinar portala Poslovnisvijet.ba

Srodni članci