Izazovi mikrokreditiranja

Od trenutka kada je ekonomist iz Bangladeša Muhammad Yunus 2006. godine dobio Nobelovu nagradu za mir za svoj koncept finansiranja najsiromašnijih, mikrokrediti su postali čudotvorno sredstvo u borbi protiv siromaštva i to ne samo u zemljama tzv. trećeg svijeta. No ovaj je koncept nedavno stavljen pod upitnik. Mnogi ekonomski stručnjaci smatraju da su mikrokrediti pogrešno rješenje.

Drugačije od bankarstva

Mikrofinansiranje je teoretski i djelomično praktično zamišljeno potpuno drugačije od bankarstva te su stoga na izvjestan način razumljive i drugačije (više) kamatne stope. Prema definiciji, mikrokreditiranje je odobravanje vrlo malih kredita veoma siromašnim zajmoprimcima koji obično nemaju nikakvog kolaterala za bankarske kredite, stalnog zaposlenja i izvora prihoda ili pak provjerljive kreditne historije.

Nastalo na plemenitoj osnovi

Mikrokreditiranje je nastalo na plemenitoj osnovi primjera Grameen banke koja je osnovana u Bangladešu 1983. godine, a čiji je osnivač Muhammad Yunus dobio 2006. godine Nobelovu nagradu za mir radi pružanja mikrokreditnih usluga siromašnima. On je svojim novcem kreditirao po veoma niskim kamatnim stopama stanovništvo iz ruralnih dijelova Bangladeša kako bi podstakao preduzetništvo, samozapošljavanje i razvoj poljoprivrede. Kamatna stopa na kredite iznosila je, doduše, oko 10% godišnje, ali je njegova banka “plaćala” i ekstremno visokih 8,5% kamate na štedne uloge zajmoprimcima. Izuzetno je važno napomenuti da je Yunus kredite plasirao od svog novca, odnosno od novca banke. Grameen banka je u početku bila neprofitna organizacija i imala je izuzetno visok povrat sredstava u rasponu od 95 do 98%.

Mikrokreditiranje – „posljednja finansijska šansa“

Međutim, vremenom su tu ideju mikrokreditiranja primijetili zapadni bankari te su se s obzirom na to da je riječ o novcu – veoma brzo na tu ideju “nakalemile” razne svjetske finansijske institucije, banke i fondovi, što je početnu ideju mikrokreditiranja odvelo u sasvim drugom smjeru. Velike su banke i fondovi odmah počeli posuđivati novac manjim institucijama za mikrokreditiranje, ali po kamatnim stopama između 8 i 15%. Na te kamatne stope manje mikrokreditne institucije dodavale su svoje razne troškove, tako da su na kraju mikrokrediti postali jako skupi. Na taj je način sama ideja mikrokreditiranja negdje usput nestala, jer danas mikrokreditiranje funkcioniše otprilike isto kao i bankarski sektor, sa jednom jedinom razlikom – kamatne stope su izuzetno visoke, s obzirom na to da se novac posuđuje onima koji ne mogu iz raznih razloga aplicirati za kredit kod banaka. To je u biti i jedina razlika.

Na takvoj osnovi, sa izuzetno visokim kamatnim stopama, mikrokreditiranje je izgubilo svoj početni smisao. Mikrokreditiranje je postalo zapravo neka vrsta “posljednje finansijske šanse” za sve one koji nisu mogli pristupiti bankarskim kreditima. Najnovija istraživanja širom svijeta (naprimjer, Esther Duflo, Massachusetts Institute of Technology) pokazala su da mikrokreditiranje po modernim, bankarskim načelima nije imalo pozitivan utjecaj nigdje u svijetu na stvaranje novih radnih mjesta, na razvoj preduzetništva i smanjenje siromaštva, nego da je zapravo odvelo mnoge u dužničko ropstvo.

Mikrokreditiranje u BiH

Nažalost, takvo mikrokreditiranje dalo je dobru osnovu i za razvoj mikrofinansijskog sektora u BiH. Izuzetno visoke kamatne stope, odobravanje kredita ljudima koji nemaju kolaterala i koji su u finansijskim problemima, kao i nedostatak bilo kakvog nadzora i regulatornih mehanizama u korelaciji sa ovdašnjim mentalitetom pojedinaca stvorilo je povoljnu osnovu za razvoj mikrokreditnog sektora kod nas. I u BiH je mikrokreditiranje ušlo pod superviziju regulatornih agencija. Nakon toga, kamatne su stope počele da padaju, te su se tako u prosjeku lani “smanjile” na “samo” 24,41%.

Mikrokreditne organizacije u BiH djeluju od 1996. godine. Prema navodima iz Udruženja mikrokreditnih organizacija u BiH od tada daju značajan doprinos ukupnom društveno-ekonomskom oporavku i razvoju države, pomažu smanjenju siromaštava i povećanju zaposlenosti.

Krediti koje korisnici uzimaju usmjereni su za mikro i male poslovne aktivnosti u poljoprivredi, trgovini, uslužnim djelatnostima i proizvodnji. Najznačajnija podrška mikrokreditnog sektora u BiH usmjerena je prema ljudima koji često ostvaruju jedine prihode u kućanstvima pokretanjem i jačanjem poljoprivrednih aktivnosti, trgovine, uslužnih djelatnosti i male proizvodnje. Kada je riječ o iznosu mikrokredita, zakonski je propisano da je maksimalan iznos kredita koji može isplatiti mikrokreditna fondacija 10.000 KM, a mikrokreditno društvo iznos od 50.000 KM. Od 1996. godine do danas klijentima u BiH plasirano je više od sedam milijardi KM u oko 2,5 miliona pojedinačnih kreditnih aranžmana, čime je učinjeno mnogo na razvoju i podršci mikro i malom preduzetništvu, samozapošljavanju, otvaranju novih radnih mjesta, povećanju prihoda u domaćinstvima s niskim primanjima u poboljšanju i generalno u poboljšanju uslova življenja te ekonomskog i društvenog položaja korisnika kredita. Danas, mikrokreditne organizacije u BiH opslužuju 200.000 klijenata s portfoliom više od 500 miliona KM. Članice Udruženja mikrokreditnih organizacija u BiH (AMFI) osvajale su priznanja i nagrade Svjetske banke i Konzultantske skupine za pomoć siromašnima (CGAP) za visoku razinu transparentnosti u poslovanju i finansijskom izvještavanju.

Od 20 institucija iz cijelog svijeta, nagrađenih 2007. godine, nalazilo se i pet mikrokreditnih organizacija iz BiH. Iste godine četiri mikrokreditne organizacije iz BiH rangirane su među 50 najuspješnijih mikrokreditnih organizacija u svijetu po najutjecajnijem finansijskom magazinu u svijetu (Forbesu). Iz AMFI-a smatraju da je veliko postignuće da su tri bh. organizacije 2013. godine među prvih pet mikrofinansijskih fondacija u svijetu koje su dobile prestižni Certifikat o zaštiti klijenata, u okviru globalnog projekta Smart Campaign, koji ima za cilj provođenje principa zaštite klijenata u svjetskoj mikrofinansijskoj industriji. Ostale organizacije  na putu su za stjecanje SMART certifikata. Prema podacima AMFI-a od 1996. godine više od 40% te vrste kredita isplaćeno je ženama. Četiri mikrokreditne organizacije u BiH bavile su se isključivo kreditiranjem žena. Kamatne stope više su nego u bankama, jer mikorokreditne organizacije nisu depozitne institucije i koriste uglavnom kreditna sredstva, čija se ulazna cijena kreće i do 10%. Osim toga u cijenu kredita uključuju se i troškovi obrade kredita i rezerva za kreditne gubitke.

U BiH trenutno je 19 mikrokreditnih organizacija (MKO), od toga je: 5 mikrokreditnih društava (MKD) i 14 mikrokreditnih fondacija (MKF). U Federaciji BiH posluje 12 mikrokreditnih organizacija, od toga 1 mikrokreditno društvo i 11 mikrokreditnih fondacija, dok u Republici Srpskoj posluje 7 mikrokreditnih organizacija: 4 mikrokreditna društva i 3 mikrokreditne fondacije.

Mikrofinansiranje je najvećim dijelom kod nas usmjereno ka kreditiranju poljoprivrede (34%) i uslužnih djelatnosti (21%), te se većim dijelom odnosi na dugoročne kredite za fizička lica. Ukupni bruto krediti MKO u FBiH na kraju 2014. godine iznosili su 381,3 miliona KM i činili su 84% ukupne aktive mikrokreditnih institucija.

Ekonomska kriza, otežani uslovi poslovanja i problemi sa tekućom likvidnošću bez sumnje se negativno reflektuju na mikrokreditni sektor u Bosni i Hercegovini. Sve ovo govori da je mikrokreditnom sektoru potrebno žurno restrukturiranje.

Uklanjaju li mikrokrediti zaista siromaštvo?

Počelo se postavljati pitanje utječu li mikrokrediti zaista na ono zbog čega su i stvoreni, a to je smanjenje siromaštva. Mnoga ispitivanja, doduše, pokazuju da su se prihodi osoba koje uživaju mikrokredite povećali, ali je rijetko dokazano da uzrok poboljšanja materijalnog stanja treba tražiti u mikrokreditima. Problem leži u tome da se mikrokrediti često upotrebljavaju za rješavanje akutnih finansijskih problema koji nastaju zbog neke iznenadne pojave poput smrtnog slučaja ili bolesti. Oni u tom trenutku korisnika spase od pada u još veće siromaštvo no to dugoročno ne znači ništa. Mikrokrediti ne garantuju prelaz iz jedne strukture u drugu. Mnogi ekonomisti, smatraju da bi resurse za mikrokredite trebalo uložiti u dinamično srednje ali i veliko preduzetništvo jer se jedino tako dugoročno stvara temelj za prelazak iz siromaštva u blagostanje.

O autoru

Srodni članci

  • Laura Jacobs

    Zdravo,

    To je informirati širu javnost da je gđa Jane Alison, privatni zajam zajmodavac ima otvaraju financijsku priliku za svakoga u potrebi bilo koje financijske pomoći. Dajemo kredit na 2% kamatne stope za pojedince, poduzeća i tvrtki pod jasnim i razumljivim uvjetima i stanju. danas nam se obratite putem e-maila na: (saintloanss@gmail.com)