IBM-ov kalkulator smrti

IBM-ov kalkulator smrti

Čovječanstvo skoro da i nije primijetilo kako je koncept organiziranja velikog broja podataka postao jedan od načina kontrole društva, ali i jako oružje tokom vođenja rata. Jedan od najboljih primjera kako tehnološka dostignuća mogu pomoći organiziranju zločina svakako je primjer IBM-a tokom Drugog svjetskog rata. Ono što je zanimljivo jeste da su IBM-ovu tehnologiju koristili nacisti.

Često su vlasnici preduzeća, direktori međunarodnih korporacija ili glavni menadžeri banaka optuživani kako njihove aktivnosti nanose direktnu štetu državi njihovog porijekla. Međutim, ti pojedinci su rijetko osuđivani. Ono što je činilo okosnicu njihove odbrane jeste činjenica da su oni obavljali posao, a da ih stradanja i aktivnosti mušterija uopće nisu zanimali. Takav je slučaj i sa IBM-om čiju su tehnologiju kartica primjenjivali nacisti kako bi se lakše sproveo plan registracije svih zarobljenika, njihovog likvidiranja ili slanja u radničke logore.

Tehnologija kartica

Tehnologiju kartica je po prvi put razvio Hollerith, amerikanizirani Nijemac koji je živio u Washingtonu. U početku je sistem korišten kako bi osposobio Biro za statistiku SAD-a da izbroji broj učesnika konsenzusa iz 1890. godine. Decenijama prije razvoja računara, ova tehnologija je omogućila najbrže izbrojavanje broja stanovnika ikad. Kroz seriju rupica koje bi bile zabilježene na kartici ostajale su i informacije o spolu, religiji, nacionalnosti i zaposlenosti stanovnika. Kasnije procesuiranje kartica pružalo je uvid u cijelu populaciju, a istraživači su mogli da proberu određenu grupu unutar populacije.

IBM-ova radnica za Hollerithovom mašinom koja očitava kartice

Tehnologija je bila uspješna i zemlje širom svijeta su počele da je koriste. Hollerith u početku nipošto nije prodavao sistem, nego ga iznajmljivao. Naposlijetku je popustio pod pritiskom Thomasa Watsona, direktora tadašnje Computing -Tabulating – Recording kompanije. Kasnije je ime kompanije promijenjeno u International Business Machines Corporation (IBM). Watson je bio nemilosrdan poduzetnik koji je uspostavio paternalističku hijerarhiju unutar kompanije. O IBM-u je govorio kao o „porodici“ koja nije uključivala samo radnike, već i njihove porodice koje također trebaju biti obučavane kako bi promovirale duh IBM-a.

Stanje na tržištu dvadesetih godina prošlog stoljeća itekako je išlo na ruku Watsonu. U Njemačkoj je propala kompanija Dehomag koja je imala licencu za korištenje tehnologije kartica, a Watson nije oklijevao da preuzme vlasništvo nad njom. Upravo će se ovaj potez kasnije pokazati kao ključan u vođenju megalomanskih poslova za naciste.

Kontinuiran rast

Do 1933. godine, kada Hitler dolazi na vlast, Watson je transformirao bivšu propalu kompaniju u veoma uspješnu podružnicu IBM-a koja je proizvodila tri puta više nego tokom prethodnih godina. No, prave narudžbe su tek počele da stižu. Kako navodi pisac knjige IBM i holokaust Edward Black “Nacistička Njemačka je pružila priliku Watsonu da vodi poslove državne kontrole, nadgledanja, praćenja i disciplinovanja u obimu kakav je Watson samo mogao sanjati. U poslovnim uslovima, ova ponuda je predstavljala samo budući rast prodaje, a planovi Hitlera da se upusti u osvajanja drugih teritorija samo su značili i veću dobit za IBM.“ Black naglašava kako Watson nije bio nacista, nego beskrupulozni profiter. Vrlo jaka vlada u Njemačkoj mu je ponudila posao i on je prihvatio.

Thomas Watson, osnivač IBM-a

Poslovi za njemačku vladu su počeli odmah. U aprilu 1933. vlada Adolfa Hitlera je započela prebrojavanje svih Nijemaca, što je dijelom bilo i radi identificiranja broja Jevreja među Nijemcima. Dehomag, IBM-ova podružnica, pomogla je u tome i uspješno obavila popis stanovnika pokrajine Prusije. Da bi vršili ovakve, ali i buduće zadatke, stručnjaci iz Dehomaga su bili u stalnom kontaktu sa nacistima. Ovi su im morali pojasniti šta određenom tehnologijom žele postići i za šta će je koristiti. Proizvodnja kartica bi otpočela jedino kada bi i predstavnici nacista i Dehomaga bili zadovoljni proizvodom. Da bi zadovoljili zahtjevnu potražnju kupca, Dehomagovi stručnjaci su slani u Ameriku na tehničko usavršavanje.

Dok je IBM bio predmet hvale u Americi, malo toga je bilo poznato o njegovim aktivnostima u nacističkoj Njemačkoj. Unutrašnja struktura Dehomaga je bila uspostavljena tako da je po standardima Nijemaca zadovoljavala uslove da se proglasi njemačkom kompanijom, dok je kontrola bila u Americi. Ovakvo stanje je omogućilo da IBM zaobiđe zabrane trgovine između američkih i njemačkih kompanija kada je rat počeo.

Tokom 1937. godine, IBM je osmislio razvijenu tehnologiju popisivanja stanovništva. Ona je bila itekako važna za ukupne nacističke planove o vođenju rata, a za Jevreje je to predstavljalo finalni identifikacijski korak. Naime, IBM je osmislio tehnologiju i za bilježenje i sortiranje podataka i o precima ispitanika, tako da se tačno moglo utvrditi ko su „genetički Jevreji“. Osim toga, podružnice IBM-a u zemljama koje su padale pod nacističkom okupacijom spremno su dočekale novo stanje i pomogle Nijemcima da što prije dobiju uvid u brojčano stanje stanovništva. Tako je bilo sa Austrijom, Poljskom i Čehoslovačkom. IBM-ove podružnice su čak bile i obavještavane o pohodima Nijemaca kako bi se pripremile za što bolje funkcionisanje u ratnim uslovima.

Profit tokom, ali i poslije rata

Nakon rata, IBM je vrlo lahko povratio svoja vlasništva iz njemačke podružnice. Na kraju 1946. godine Dehomag je vrijedio 56,6 miliona reichsmaraka (oko 230 miliona dolara danas), sa ukupnim profitom od 7,5 miliona reichsmaraka (30 miliona dolara). Mašine su spašene, profit prebačen i korporativna vrijednost sačuvana.

Kako navodi Black, Dehomag je iz Hitlerovog doba „isplivao sa relativno malim oštećenjima i kompanija je bila spremna da nastavi posao kao i ranije“. Kada je rat konačno završen, IBM je bio u mogućnosti da oporavi problematičnu, ali jako profitabilnu podružnicu. Mašine su obnovljene, profit pokupljen, a Dehomagovo ime je promijenjeno u IBM Njemačka.

O autoru

Srodni članci