Europske banke i selidba profita: Profit iz raja izašao

Europske banke i selidba profita: Profit iz raja izašao

Poslovni ambijent u poreskim rajevima je toliko povoljan da kompanije koje tamo posluju ostvaruju rezultate koji se, u najmanju ruku, moraju nazvati čudesnim. Deset najvećih europskih banaka je, recimo, sa samo 30 zaposlenih na Kajmanskim ostrvima uspjelo da na promet vrijedan 113 miliona eura ostvari profit od čak 189 miliona eura, a da na ime poreza ne plati – ništa! Kako su to uspjeli?

Najveće europske banke ostvaruju najviši profit u zemljama koje imaju najniže poreske stope na dobit korporacija, pokazala je analiza njihovih izvještaja o poslovanju za svaku zemlju ponaosob (Country-by-Country Report, CBCR), koju je sprovela međunarodna humanitarna organizacija Oxfam. U isto vrijeme, poreski rajevi su svojevrsne zemlje čuda u kojima je moguće ostvariti veći profit od prometa, i to sa nesrazmjerno malo zaposlenih koji su, kako se čini, nevjerovatno dobri u svom poslu pa uspijevaju da budu i nekoliko desetina puta efikasniji od svojih kolega širom svijeta.

Evo kako to izgleda na primjeru dvije velike europske banke: britanska „Barclays“ banka je tokom 2015. objavila da je ostvarila pet milijardi eura na globalnom nivou, od čega 900 miliona eura u Luksemburgu, Švicarskoj i Irskoj. Na taj „europski“ duo profita platila je samo 11 miliona eura poreza, što pokazuje da je efektivna poreska stopa 1,2%. Sa druge strane, „Barclays“ širom svijeta zapošljava više od 130 hiljada ljudi, ali samo 500 u ove tri zemlje. Ispostavilo se da su zaposleni britanske banke u Luksemburgu nevjerovatno efikasni, te svome poslodavcu donose 13 miliona eura profita po radniku, za razliku od njihovih kolega u državama poput Italije i Francuske, gdje prave gubitke, ili u samoj Britaniji, SAD ili Japanu, gdje ostvaruju tek skroman dobitak.

Poslovni rezultati “Deutche Bank” još bolje ukazuju na praksu selidbe profita na koju upozorava Oxfamov izvještaj, i to paradoksalno tako što je potrebno sagledati gdje su ostvareni gubici. „Deutche“ je 2015. godinu okončala sa gubitkom od 6,1 milijarde eura na globalnom nivou. Ipak, čuda se dešavaju – jer u Luksemburgu, izgleda, niko ne gubi pa je tako i „Deutche“ u toj zemlji ostvarila 1,2 milijarde eura profita, a njenih 600 zaposlenih u Kneževini donijelo joj je dva miliona eura „po glavi“. Zbirni podaci za 20 najvećih europskih banaka pokazuju da u Luksemburgu radi samo 0,5% zaposlenih, ali koji uspijevaju da 2% prometa pretvore u 5,2% profita, što, naravno, ne ukazuje na njihove natčovječanske poslovne sposobnosti, nego na to da banke sele profit sa mjesta gdje je on ostvaren u zemlje gdje će dobiti daleko povoljniji poreski tretman.

„Kada pribjegavaju trikovima poput ’selidbe profita’, kompanije i banke ostavljaju zemlje u kojima posluju bez poreskih prihoda. Kako bi nadoknadile manjak u budžetima, vlade širom svijeta primorane su da biraju između povećanja PDV-a, koji nesrazmjerno opterećuje siromašnije građane, ili smanjenja obima usluga javnog sektora, odnosno zdravstva ili školstva, što se opet prelama preko leđa najugroženijih“, upozorava Oxfam.

Američka veza

Nisu samo europske banke sklone da profit sele tamo gdje će poreske vlasti prema njemu biti nježne i pune razumijevanja. Američke banke, također, koriste sistem „preusmjeravanja profita“, kako bi izbjegle domicilnu poresku stopu od 35% na profit. Vjerovatno je zato podružnica banke „Goldman Sachs“ na Kajmanskim ostrvima, bez i jednog radnika, prošle godine prijavila 100 miliona dolara profita na koji je platila 0 dolara poreza. Banka „Morgan Stanley“ ima podružnicu na ostrvu Džerzi, koja je isto tako bez radnika i poreza zaradila 6 miliona dolara. „Wells Fargo“, još jedan američki bankarski gigant, knjiži 65% profita ostvarenog u Europskoj uniji u poreskim rajevima.

Autori Oxfamovog izvještaja su izračunali da je, zbog takve prakse, efektivna poreska stopa za podružnice američkih banaka u Britaniji samo 0,5% umjesto 20%. Procjenjuje se da je na gubitku i Američka poreska uprava (IRS), ali se čini da velike banke, ipak, paze da ne izazivaju instituciju zbog koje je popularizovana izreka da su na ovome svijetu samo smrt i porez sigurni. Američka poreska stopa na profit je 35%, a Oxfamov izvještaj pretpostavlja da „kreativnost“ europskih podružnica američkih banaka ne ide dalje od toga da na kraju IRS-u plate po efektivnoj kamatnoj stopi od 30%.

Europske banke, sa druge strane, koriste mogućnost offshore tretmana po kojem je poznata američka država Delaver. Od 20 posmatranih banaka, više od polovine je svoje podružnice registrovalo u toj državi, a posebno je zanimljiv podatak da je čak 11 banaka registrovano na istoj adresi: 1209 Orange Street, Wilmington. Njihov izbor nije slučajan – na toj adresi je registrovano čak 285 hiljada različitih kompanija, od multinacionalki do onih koji se kod nas zovu „tašna-mašna“ preduzeće. Razlog leži u tome što pravna lica koja nisu fizički registovana u Delaveru ne mogu da računaju na povoljni poreski tretman koji ta država nudi, ali je zato otvaranje preduzeća nevjerovatno jednostavno – sve se može završiti anonimno i osnivač pravnog lica ne mora fizički biti u Delaveru da bi registrovao firmu.

Omiljene zemlje za prijavljivanje poreza

Dvadeset vodećih europskih banaka ostvaruje 7% ukupnog prometa i 19% ukupnog profita u samo tri poreska raja: Luksemburgu, Irskoj i Hong Kongu. U te tri zemlje prijavi se onoliko profita koliko posmatrane banke ostvaruju u 14 relativno velikih zemalja, uključujući tu i Kinu i Australiju, Bangladeš, Brazil, Norvešku i Češku.

Luksemburg, tako, ispada prijestolnica produktivnosti u bankarskom sektoru: prosječni zaposleni u Kneževini je deset puta produktivniji nego bilo koji njegov kolega iz tih istih banaka bilo gdje u svijetu, osim na Kajmanskim ostrvima i na ostrvu Kurasao. U Irskoj, čudo produktivnosti postižu zaposleni u pet velikih banaka: Royal Bank of Scotland (RBS), Societe Generale, UniCredit, Santander i BBVA. Profitna marža se popela iznad 100%, pa je tako recimo Societe prijavio promet od devet miliona eura, a profit od 39 miliona eura, i u isto vrijeme postavio sopstveni rekord jer je u Irskoj ta francuska banka 18 puta profitabilnija nego bilo gdje u svijetu. Njihove kolege iz RBS-a su postigle profitnu stopu od 150%, dok je „Intesa Sanpaolo“ prijavila skromnih 56%, što je opet veće od njene prosječne globalne profitne stope od 33%.

Ako se nekome učinilo da je Švicarska u ovom izvještaju nepravedno zapostavljena, to je zato što je, izgleda, izgubila svoje mjesto na top listi poreskih rajeva. Kako se konstatuje u Oxfamovom izvještaju, nekada omiljena destinacija za skrivanje bogatstva od poreznika, danas primjenjuje drugačiju, poreski transparentniju regulativu. Igrom slučaja, to se odrazilo na profitabilnost banaka: analiziranih 20 banaka prijavilo je u Švicarkoj gubitke ukupne vrijednosti od 248 miliona eura, a među gubitnicima u toj zemlji prednjače Credit Agricole, HSBC i RBS. Izgleda da transparentnost i čudesni rezultati, ipak, ne idu zajedno.

Agencije/V.P.

O autoru

Srodni članci