Europska bankarska unija: Koji je napredak postignut?

Europska bankarska unija: Koji je napredak postignut?

Više od pet godina nakon što su šefovi država i vlada eurozone odlučili krenuti naprijed s osnivanjem bankovne unije na samitu eurozone u junu 2012. godine, nova supervizorska arhitektura tek treba ispuniti svoje obećanje.

Postavljena su tri cilja u vezi sa uspostavljanjem Europskog mehanizma nadzora i spašavanja. Prvo, okončati doba finansiranja sapšavanja banka novcem poreznih obveznika i načelo organizacija koje su “prevelike da bi propale”. Drugo, da se razbije državno-bankarska veza (začarani krug kroz koji se rastući suvereni troškovi refinansiranja hrane višim troškovima finansiranja banaka i obratno). I treće, stvaranje banaka s istinskom europskom vlasničkom strukturom radi disperzije rizika u slučaju bankrota. Do sada je postignut samo marginalni napredak svakog od tri cilja.

“Prevelika da bi propala” – još uvijek živa i dobro

Italijanska saga sa insolventnim Veneto Banca i Banca Popolare di Vicenza, čija je likvidacija podrazumijevala znatne iznose državnih podrška, pokazala je da spašavanja novcem poreznih obveznika još postoji.

Iako bankovni vjerovnici moraju podnijeti značajan dio tereta u skladu s novom Direktivom o oporavku i spašavanju banaka (BRRD), još uvijek postoji pravna mogućnost da se država uključi. Kako je došlo do pojave punog problema italijanskih loših kredita (NPL-ova), glavni zadatak je brzo postao zaustaviti zarazu i štititi “prevelike da propadnu” banke poput UniCredita.

Teška trampa

U nedostatku europske sigurne imovine koju banke mogu držati u svojim bilancama, Jedinstveni nadzorni mehanizam (SSM) suočava se s teškim kompromisom. Ako su banke prisiljene smanjiti svoju ‘home bias’ (tendencija ulagača da investiraju veliku količinu domaćih dionica, uprkos navodnim prednostima diverzifikacije u stranim dionicama) preko granica suverene izloženosti, to bi moglo povećati troškove finansiranja suverena i potaknuti krizu eurozone.

Međutim, ako se nastavi s tretmanom državnih obveznica kao imovine bez rizika, banke će nastaviti s akumuliranjem obveznica bez obzira na probleme finansijske stabilnosti. Da bi trajno prekršile negativnu povratnu petlju između banaka i njihovih suverena, potrebno je rješavati ovo odlučujuće pitanje u srednjoročnom periodu.

Do sada su nacionalni šampioni pobjednici

Europska bankarska unija je imala izglede za promjenu dinamike spajanja i akvizicija u bankarskom sistemu.

U periodu predbankarske unije, nacionalni nadzornici su često spriječili inostrana preuzimanja kako bi zaštitili svoje “nacionalne prvake” od konkurencije. Ako bi se ovi protekcionistički impulsi mogli zaustaviti, istinske europske banke bi se mogle kreirati kroz prekogranična spajanja i akvizicije, uvodeći dodatni element dijeljenja rizika u europskoj upravljačkoj strukturi. Međutim, ovo obećanje je ostalo neispunjeno. Do sada, bankovna konsolidacija je, čini se, postigla obrnuti učinak, što je dovelo do renacionalizacije i veće koncentracije bankarstva. To je očito u najnovijem preuzimanju Banco Populare Santander. Sve u svemu, umjesto stvaranja ravnopravnog polja za sve, bankarska unija je napunila najranjivije banke, dok su veliki igrači iskoristili njihovu dobru imovinu.

“Dovršenje” bankovne unije sve vjerovatnije

Kada se govori o ‘kompletiranju’ bankovne unije, stručnjaci se često referiraju na treći nedostajući stub – europsku shemu osiguranja depozita (EDIS). Njemačka je blokirala stvaranje EDIS-a na temelju toga što će to stvoriti “prezrenu transfer uniju”. No, često ponavljana njemačka mantra da “smanjenju rizika mora prethoditi podjela rizika” čini se da je u posljednje vrijeme ublažena. Također, postignut je mali napredak u rješavanju NPL kredita i ostalih takozvanih “pitanja ostavštine”, čime se povećava vjerovatnost da će nova njemačka vlada odustati od nesklonosti uspostavi EDIS-a.

S druge strane, apeli za dovršetak bankovne unije će biti ojačani prije nego što Velika Britanija službeno izađe iz EU 2019. godine. Kompletiranjem bankarske unije ne samo da će EU-27 bolje pregovarati u vezi sa Brexitom, nego je, također, vjerovatno da će velike prekogranične banke preseliti svoje sjedište iz Londona u eurozonu. Centripetalne snage bankarske unije su bile nedavno prikazane kada je švedska banka Nordea odlučila preseliti svoje sjedište u Helsinki kako bi bila pod nadzorom SSM-a. Taj korak će povećati pritisak na države članice izvan Europske unije kako bi ušle u blisku saradnju sa SSM-om.

Francusko-njemačka trgovina oko eura

Izbor Emmanuela Macrona je dao dodatan poticaj programu reforme EMU. Merkel – Macron kompromis se čini jasnim: ako Pariz povede fiskalnu disciplinu i strukturne reforme, Berlin će dati zeleno svjetlo za produbljivanje EMU-a. Prevladavajuće mišljenje u Njemačkoj je da sve treba učiniti kako bi se pomoglo Macronu da uspije sa svojim programom reforme kako bi izbjegao da Marine Le Pen osigura predsjedništvo 2022. godine.

U svom obraćanju državama Unije, Jean-Claude Juncker je predstavio mnoštvo prijedloga za reforme, uključujući i stvaranje punopravnog Europskog monetarnog fonda (EMF), budžeta eurozone i europskog ministra finansija i ekonomije. Međutim, kako je Daniel Gros iz CEPS-a istakao, ti prijedlozi nisu dostatni ako se ne podudaraju sa dodatnim prijenosom nadležnosti na europski nivo.

Nadalje, nije jasno kako će neki od prijedloga pomoći u ostvarivanju neispunjenih obećanja bankarske unije. Što se tiče ključnog trećeg stuba, Juncker je jednostavno izjavio kako ‘da biste dobili pristup zajedničkom sistemu osiguranja depozita, prvo trebate da obavite svoju domaću zadaću’.

(Autor: Tobias Tesche je istraživač na Europskom univerzitetskom institutu u Firenci)

Agencije/L.Đ

O autoru

Srodni članci