Elektronski potpis bi uštedio privatnom sektoru i do 200 miliona KM

Elektronski potpis bi uštedio privatnom sektoru i do 200 miliona KM

Uvođenjem elektronskog potpisa uštede za privatni sektor bi mogle iznositi preko 200 miliona KM. S druge strane, javni sektor bi imao troškove koji su vezani za osnivanje Ureda za nadzor i akreditaciju, uslijed čega bi troškovi u prvoj godini osnivanja Ureda bili veći od ušteda.

Međutim, tokom narednih godina ostvarene uštede bi bile znatno veće od troškova vezanih za uspostavu Ureda za akreditaciju, tako da bi javni sektor mogao uštedjeti preko 1,6 miliona KM.

Ovo je pokazala analiza koju je prije nekoliko godina izradilo Ministarstvo komunikacija i prometa BiH. No, unatoč tome na uspostavljanje elektronskog potpisa čeka se već deset godina iako su doneseni potrebni zakonski, ali i neki podzakonski akti.

I analiza koju je radio Ured za reviziju javnih institucija BiH pokazuje da problemi u implementaciji Zakona o elektronskom potpisu uzrokuju niz negativnih posljedica kako za institucije BiH tako i za građane, ali i privredne subjekte.

”Uslijed nepostojanja elektronskog potpisa, institucije BiH nisu u mogućosti da uvode elektronske servise (G2G i G2B), a institucije BiH koje su i uložile sredstva u tehnologije i infrastrukturu, s namjerom da svoje usluge ponude elektronskim putem, nisu u mogućnosti u potpunosti implementirati iste. Sve ovo ima za posljedicu da su građani, poslovnim subjekti, ali i institucije BiH izloženi troškovima koji bi se mogli eliminirati ukoliko bi institucije BiH uvele elektronsko poslovanje s građanima (G2G), poslovnim subjektima (G2B), ali i između samih institucija (G2G)”, navode revizori.

Navode da je jedan od ključnih problema u implementaciji usvojenog zakonskog okvira nepostojanje Ureda za nadzor i akreditaciju ovjeritelja pri Ministarstvu komunikacija i prometa BiH, čije uspostavljanje je predviđeno Zakonom o elektronskom potpisu, navodi se u analizi o učinku uspostave elektronskog poslovanja.

I NAKON ULAGANJA OD PREKO 12 MILIONA KM NISU USPOSTAVLJENE MOGUĆNOSTI ZA IZDAVANJE ELEKTRONSKOG POTPISA

Revizori napominju da je do kraja 2015. godine IDDEEA je izdvojila preko 10 miliona KM za tehnologiju u sklopu ličnih isprava, koja omogućava elektronsko potpisivanje. Međutim, i pored značajnog iznosa koji građani plaćaju za izdavanje ličnih iskaznica, zbog problema u vezi s elektronskim potpisom, nisu stvoreni uslovi da se građanima i privrednim subjektima omogući jeftinije i efikasnije poslovanje i korištenje usluga putem elektronskog potpisivanja i korištenja elektronskih servisa.

Ovdje je, također, potrebno napomenuti da IDDEEA, koja je zakonom određena kao tijelo zaduženo za izdavanje elektronskog potpisa za sada, koristi e-potpis u zatvorenom sistemu, odnosno e-potpis se koristi unutar IDDEEA za interno potpisivanje isprava.

Pored IDDEEA i UNO je uložila oko 1.300.000 KM u nabavu potrebne infrastrukture za izdavanje elektronskog potpisa, ali, također, zbog navedenih problema, nije u mogućnosti izdavati elektronski potpis te se iz tog razloga ona trenutno koristi samo unutar UNO (u zatvorenom sistemu) za elektronsko potpisivanje isprava.

Pored sredstava uloženih u infrastrukturu za izdavanje elektronskog potpisa, UNO je uložila i preko 14 miliona KM u posljednje tri godine u informacijska rješenja sa namjerom uvođenja elektronskog poslovanja sa privrednim subjektima (G2B) u oblasti carina i poreza, čime bi se osiguralo bezpapirno poslovanje, odnosno štedjelo vrijeme i novac kako privrednih subjekata tako i UNO. Međutim, spomenuta informacijska rješenja se ne mogu u potpunosti koristiti do uspostave elektronskog potpisa.

Problemi u implementaciji Zakona o elektronskom potpisu su konstatirani i u “Analizi učinka propisa na pravni i institucionalni okvir za elektronski potpis”, koju je izradilo MKP BiH u saradnji sa Međunarodnom finansijskom korporacijom 2011. godine. U prethodnoj analizi su ponuđena i potencijalna rješenja za prevazilaženje problema u uvođenju elektronskog potpisa. Prema svakom od ovih rješenja neophodno je formirati Ured za nadzor i akreditaciju ovjeritelja.

Također, u okviru analize su rađene i projekcije potencijalnih ušteda za ponuđena rješenja kako za javni tako i za privatni sektor.

Neki od zamjerki revizora vezanih za uspostavu elektronskog poslovanja su da osim što nije uspostavljen funkcionalan pravni okvir kojim se regulira oblast elektronskog poslovanja na nivou institucija BiH, nije prilagođen pravni okvir za neometano elektronsko poslovanje ni u drugim oblastima relevantnim za primjenu elektronskog poslovanja.

”Postojeći pravni okviri na razini institucija BiH ne prate razvoj IT te se iz tog razloga institucije BiH suočavaju sa nizom pravnih barijera prilikom uvođenja nekog od oblika elektronskog poslovanja”, navode revizori.

NISU USPOSTAVLJENE EVIDENCIJE USLUGA KOJE BI TREBALE BITI ELEKTRONSKE

Dodaju da na nivou institucija BiH nije uspostavljena adekvatna koordinacija po pitanju upravljanja procesom elektronskog poslovanja tako da u većini slučajeva institucije nemaju obavezu da prilikom implementacija informacionih sistema traže mišljenje od institucija nadležnih za elektronsko poslovanje u cilju uvođenja efikasnijih rješenja, a i gdje je ta obaveza definirana ona se ne primjenjuje u praksi, navode oni.

Također, jedna od njihovih zamjerki je da nisu uspostavljene evidencije usluga koje institucije BiH pružaju, a koje bi trebale biti elektronske, ni evidencije postojećih informacijskih sistema i e-servisa, kao ni koliko je sredstava uloženo u ova informaciona rješenja.

Iako su uložena finansijska sredstva i planirana implementacija postojećih servisa e-vlade za institucije BiH, institucijama je ostavljena mogućnost da same donose odluku o tome hoće li koristiti usluge e-vlade.

IAKO JE USVOJEN OKVIR INTEROPERABILNOSTI NE POSTOJI RAZMJENA PODATAKA

Na nivou institucija BiH nije usvojen okvir interoperabilnosti, čime nije stvorena ni osnovna pretpostavka da informacioni sistemi rade zajedno kako bi međusobno razmjenjivali podatke.

”I pored činjenice da je u pojedinim slučajevima, kao što je uvođenje DMS sustava, osigurana pretpostavka za interoperabilnost, na način da je Odlukom VM propisana procedura uvođenja DMS, ista se ne primjenjuje u praksi. Kao rezultat takvog pristupa, u većini institucija uvedeni su određeni segmenti DMS sustavakoji su implementirani u različitim tehnologijama i ne postoji nikakva veza niti razmjena podataka između navedenih”, navodi se u revizorskom izvještaju.

Dodaje se nema koordinacije među institucijama, niti je osigurana adekvatna koordinacija unutar jedne institucije prilikom uvođenja informacionih sistema, pa se uvode sistemi koji nisu i/ili ne mogu biti integrirani. MFT je implementiralo tri informaciona sredstva koji nisu međusobno povezani, iako bi po prirodi poslovanja trebali biti. Prilikom uvođenja ovih sistema nije uspostavljena integracija, iako je implementacija ovisila samo o jednoj instituciji.

Iako je VM BiH uložilo preko 500.000 KM u sistem e-vlade, koji je primarno namijenjen pružanju IKT infrastrukture institucijama BiH, trenutno je samo 35 institucija BiH potpuno ili djelomično integrisano na ovaj sistem.

 

Akta/L.Đ

O autoru

Srodni članci