CPU: Između politike i ekonomskih reformi dokle smo s MMF-om?

CPU: Između politike i ekonomskih reformi dokle smo s MMF-om?

Dokazana je tvrdnja da kada jednom postanete ovisni o nekome ili nečemu teško se možete izbaviti iz tog stanja. Muka je još veća kad niste svjesni da ste (i koliko ste) ovisni, pa vam drugi moraju ukazivati na to. U takvom jednom indoktriniranom odnosu je BiH sa MMF-om.

U prethodnim člancima smo pojasnili kako je došlo do kreditnih aranžmana iz MMF-a kao i koje su to reformske mjere koje ova međunarodna vladina organizacija očekuje da se implementiraju u BiH.

Centar za politike i upravljanje aktivno prati sprovođenje reformskih mjera na koje su se institucije vlasti obavezale u okviru aranžmana Bosne i Hercegovine sa Međunarodnim monetarnim fondom. Cilj im je da na jednostavan i razumljiv način upoznaju građane BiH sa sprovođenjem mjera koje su ključne za ekonomski razvoj društva, smanjenje nezaposlenosti, te koje direktno utječu na kvalitet života građana.

U tom cilju, predstavljaju bh. javnosti:

1. Monitoring izvještaj Između politike i ekonomskih reformi: Monitoring implementacije mjera iz Programa ekonomskih reformi koje podržava MMF“, u kojem se nalaze podaci o ispunjenosti mjera iz aranžmana sa MMF-om, zaključno sa krajem juna 2017. godine;

2. Internet platformu www.mmf.reforma.ba, koja je od danas javno dostupna i bit će redovno ažurirana u skladu sa napretkom bh. institucija u ispunjavanju mjera.

Na platformi se mogu pronaći detaljne informacije o svim mjerama, njihov trenutni status implementacije kao i informacije o samom aranžmanu.

Institucije BiH, tačnije Vijeće ministara i entitetske vlade, državna i entitetska ministarstva finansija te Centralna banka BiH, u Pismu namjere koje su uputile MMF-u u junu 2016. godine obavezale su se na ispunjavanje ukupno 46 mjera čiji je cilj podstaći ekonomski rast zasnovan na proizvodnji i investicijama, te na taj način osigurati povećanje potražnje za radnom snagom.

Institucije BiH su više puta u posljednjih 20 godina obećavale ekonomske reforme, međutim, ovaj put su, tražeći finansijski podstrek od MMF-a, na sebe preuzele konkretne rokove, te time omogućili i lakšu identifikaciju (ne)uspjeha u ovom poslu.

Prvu tranšu kredita od MMF-a, od njih ukupno 12, BiH je dobila odmah po sklapanju aranžmana, na osnovu prethodno usvojenih reformskih mjera. Drugu tranšu je trebala, prema prvobitnom dogovoru, dobiti do kraja marta 2017. godine, ali do toga nije došlo. Razlog je prekoračenje rokova, odnosno nesprovođenje preuzetih mjera. Trend je nastavljen i dalje, pa je do juna 2017. godine, do kada je, prema Pismu namjere, trebalo biti sprovedeno 35 mjera sa utvrđenim rokom, sprovedeno svega njih 8, odnosno 23%, dok je 1(3%) djelomično sprovedena. Od toga je iz oblasti strukturalnih reformi od ukupno 10 mjera sprovedena 1, a 1 djelomično sprovedena; iz oblasti fiskalne politike sprovedene su 2 od 15; a iz oblasti finansijske stabilosti 5 od 10 mjera.

U novembru 2016. godine, zbog već popriličnog kašnjenja sa sprovođenjem mjera, institucije potpisnice Pisma namjere sa MMF-om sklapaju dopunsko pismo namjere, zadržavajući sve ranije dogovorene mjere, ali korigujući prioritete i rokove. Dopunsko pismo namjere nikada nije javno predstavljeno. Tek na osnovu izjava pojedinih zvaničnika BiH i MMF-a, uspjeli smo identifikovati koje su to mjere uslov za zaključivanje prvog pregleda i isplatu druge tranše kredita. Uslov za drugu tranšu kredita je 7 mjera, od kojih su ispunjene/pridržavalo se 3 (43%). Nije sprovedena jedina mjera iz oblasti strukturalnih reformi; 2 od 4 mjere su sprovedene/pridržavane iz oblasti fiskalne politike; a 1 od 2 iz oblasti finansijske stabilnosti.

Tek kada preostale četiri mjere budu ispunjene, odnosno počne ih se pridržavati, BiH može očekivati isplatu druge tranše od MMF-a. Pojedini predstavnici u vlastima BiH već su isticali da je sam aranžman postao upitan, čime su institucije BiH na pragu da, odustajanjem od reformi, izgube još jednu priliku za ekonomski oporavak, odnosno smanjenje stope nezaposlenosti kao osnovnog problema bh. društva.

Preostale četiri mjere koje su uslov za isplatu druge tranše kredita su pridržavanje planova za obuzdavanje plaća i smanjenje ukupne zaposlenosti u javnom sektoru na državnom i entitetskom nivou; usvajanje izmjena Zakona o Agenciji za osiguranje depozita BiH; finansijska i operativna procjena vrijednosti preduzeća „BH Telecom“ i „HT Mostar“; te povećanje akcize na gorivo, uključujući autoplin i biogorivo, za 15 feninga po litru. Od navedene četiri mjere, samo za povećavanje akciza na gorivo nema socijalnog i nacionalnog konsenzusa.

Razlozi za nesprovođenje ili prekoračenje preuzetih rokova kod sprovođenja mjera uglavnom su političke prirode – međustranačka i unutarkoaliciona neslaganja u vlastima u BiH, te stavljanje fokusa na dnevnopolitička umjesto krucijalnih ekonomskih pitanja. Tako bh. vlasti nastavljaju da se, umjesto rada na životnim pitanjima građana, bave politikanstvom, iako je EU takozvanom britansko-njemačkom inicijativom dala podstrek domaćim političarima da na prvo mjesto stave rješavanje ekonomskih problema.

O autoru

Novinar portala Poslovnisvijet.ba

Srodni članci