Ciljevi Pariskog sporazuma će koštati 21 milijardu dolara do 2030. godine

Ciljevi Pariskog sporazuma će koštati 21 milijardu dolara do 2030. godine

Svijet ima sredstva za ostvarenje ciljeva Pariskog sporazuma o klimatskim promjenama, ali su šanse da ih ostvari neznatne. Vlade, organizacije i pojedinci bi trebali udvostručiti napore da ograniče globalno zagrijavanje, a u isto vrijeme moramo se početi pripremati za topliji planet, upozoravaju eksperti The Boston Consulting Groupa (BCG).

Klimatolozi su se, podsjetimo, konsenzualno usaglasili kako bi za postizanje cilja Pariskog sporazuma, prema kojem se globalni rast prosječnih temperatura do 2100. mora ograničiti na nivo ispod dva stepena Celzijusa u odnosu na nivoe s kraja 19. stoljeća, bilo nužno da se rast prosječnih temperatura preokrene do 2025.

Nemoguća misija? Prema istraživanju The Boston Consultingovog Henderson Instituta, za postizanje takvog cilja potrebna je sveobuhvatna globalna primjena najnaprednijih tehnologija u proizvodnji, štednji i potrošnji energije, kao zajednički pothvat vlada i regulatora cijelog svijeta.

No, osim što je politički iznimno izazovan, to je i iznimno skup pothvat. On prema procjenama stručnjaka instituta zahtijeva ulaganja od 19 do 21 milijardu dolara od danas do 2030. koja bi pokrila tek uvođenje tehnologija, mjere energetske učinkovitosti te zamjenu postojećih, konvencionalnih onečišćivača, a do 80% tih sredstava bi trebale uložiti države u razvoju.

“Ekonomske nejednakosti država su golem dio ovog problema”, tvrde u BCG-u. Čak i ako Kina, sve članice EU, razvijene azijske države i SAD ograniče svoje emisije stakleničkih plinova, ciljevi Pariskog sporazuma i dalje ne bi bili ostvarivi ne ograniče li svoje emisije i države koje nisu članice OECD-a, tzv. zemlje u razvoju.

Klimatolozi ne mogu sa stopostotnom sigurnošću reći koliko će se Zemlja zagrijati ni kojom brzinom te je potrebno je i da se kompanije, vlade i ulagači osvijeste da će naš planet biti sve topliji i da je nužno da to uključe u svoje pretpostavke o budućnosti i planove, upozoravaju iz BCG-a.

Svijet u tri dijela

Kako bi priču pojednostavili, autori studije su podijelili svijet na tri dijela, bogate zemlje članice OECD-a i razvijene azijske zemlje, Kinu koja je globalna ekonomska sila sama po sebi i ostatak svijeta, koji se sastoji od siromašnijih država koje nisu članice OECD, odnosno zemalja u razvoju. Računa se da bi za dostizanje ciljeva Pariskog sporazuma bilo potrebno da globalne emisije stakleničkih plinova padnu u prvoj polovini sljedećeg desetljeća, a potom nastave padati kako bi do 2040. svjetska populacija proizvodila upola manje stakleničkih plinova nego danas.

Kako bi se taj cilj ostvario, nužno je na svim frontama poduzeti agresivne mjere. Globalna proizvodnja energije, koja predstavlja četvrtinu stakleničkih plinova koje proizvodi čovjek bi trebala emitirati najmanje 70% manje ugljičnog dioksida do 2040, na putu u dekarbonizaciju u budućnosti.

To znači i dramatičan pad proizvodnje električne energije iz termoelektrana na ugljen i korištenje električne energije iz sunca i vjetra u puno većoj mjeri, a u isto je vrijeme, smanjenje ugljičnog otiska potrebno sprovesti i u ostalim sektorima: transportu, poljoprivredi, industrijama i građevini. Na globalnom nivou, ističe se među ostalim, nužno je i osjetno povećati energetsku učinkovitost građevina, električnih uređaja svih vrsta i svjetala, kao i konvencionalnih motora s unutarnjim sagorijevanjem, te korištenje električnih vozila u svim primjenama.

 

Agencije/L.Đ

 

O autoru

Srodni članci