Advan Begović, savjetnik direktora Siemensa

Advan Begović, savjetnik direktora Siemensa

Priče o uspješnim vrijednim Bosancima i Hercegovcima su najbolji brend ove zemlje. Dr. Advan Begović je samo jedan od onih mladih ljudi koji su najprije obrazovanjem, a zatim upornim radom i trudom došli do zavidnih pozicija i koji uspješno predstavljaju Bosnu i Hercegovinu u svijetu.

Ovaj bosanski proizvod, kako sebe voli nazvati, rođen je Banjoj Luci, a za vrijeme ratnih dešavanja otišao je u Njemačku gdje je završio fakultet mašinstva i ekonomije.

Nedavno je doktorirao na Tehničkom univerzitetu RWTH Aachen, univerzitetu koji u Njemačkim i svjetskim razmjerama predstavlja jednu od ikona tehnološkog napretka. Kroz konsultantske i istraživačke angažmane radio je za klijente širom svijeta, između ostalog za Volkswagen, Daimler, Deutsche Post DHL, itd.

Trenutno u njemačkoj multinacionaloj kompaniji Siemens obavlja dužnost savjetnika generalnog direktora u diviziji Mobility. Fokus njegovog rada je na digitalizaciji i optimizaciji poslovanja.

Za Akta.ba je pričao o svom odrastanju, životnom putu, ostvarivanju svojih životnih i poslovnih ciljeva, te koliko je bilo teško za jednu izbjeglicu iz BiH postati ono što je danas.

SREĆA NE PRATI SVAKOGA

“Sigurno mi nije bilo lakše nego mnogim vršnjacima Nijemcima čiji su roditelji kao i oni sami poznavali sistem. Ipak, mislim da sam u isto vrijeme profitirao od svog porijekla i svoje životne prošlosti. Traženje pragmatičnih rješenja i motiv za dokazivanjem u sredini koja ne očekuje mnogo od djeteta izbjeglice iz Bosne su bili moja velika prednost”, priča Begović.

Napominje da bez roditeljske pomoći njegov uspjeh ne bi bio moguć. Za osobu koja je mlada odselila od kuće roditeljski oslonac je značio mnogo.

“Imao sam u njima maksimalnu moralnu i finansijsku podršku, pa je moja jedina obaveza bila školovanje. U isto vrijeme su bili i najveći kritičari u momentima neuspjeha”.

Govoreći o tome šta je bilo presudno da mladi Bosanac i Hercegovac dođe na ovako odgovornu funkciju svjetske kompanije, dr. Begović kaže da je mnogo faktora, ali da su najvažniji stručnost i lični ciljevi, tj. planovi.

“Odrastao sam u društvu koje cijeni trud, zalaganje i rezultate. Od prvog dana fakulteta cilj mi je bio jednog dana raditi u vodećoj, tehnološkoj kompaniji sa globalnom orijentacijom. Svaki moj poduzeti korak je vodio prema tome i danas sam upravo u Siemensu. Od izabranih smjerova na fakultetu, pa do obaveznih praksi u toku fakulteta je sve bilo kao neki mozaik koji se posložio. Iskreno, i sreća je igrala veliku ulogu, jer sam u toku dosadašnjeg profesionalnog puta bio okružen ljudima koji su prepoznali moje kvalitete. Ta sreća ne prati svakoga”, ističe Begović.

Na pitanje da li misli da bi uspjeh postigao da je ostao u BiH, kaže da inžinjeri ne vole hipotetička pitanja, posebno gledajući na razlike između Njemačke i BiH. Ipak, mišljenja je da u svakom slučaju ne bi bio na današnjoj poziciji jer bi ga životni put vjerovatno odveo na neku drugu stranu.

“Ako me pitate, da li bih bio manje uspješan i školovan, to sigurno ne! Apsolutno sam ubijeđen da svako ima sudbinu u svojim rukama i da inicijativa, trud i zalaganje donose rezultate u bilo kojoj životnoj sredini”, navodi on, dodajući da dosta vremena provodi u BiH i da je veoma vezan za domovinu.

“Čast izuzecima, ali gledajući na sveukupnu situaciju mislim da je to ono što nedostaje mladima u BiH. Odlasci visoko obrazovanih mladih ljudi i njihovi uspjesi u zapadnim zemljama su pokazatelj da je školstvo u BiH ipak na određenom nivou i da nije sve crno kao što se često prezentuje kroz medije i javnost. Na mladima je da proaktivno koriste svaku najbolju, a ne najlakšu mogućnost koje im sistem školstva u njihovim sredinama nudi”, iskren je dr. Begović.

NJEMAČKA DISCIPLINA I UPORNOST

Školovanje u Njemačkoj dr. Begović ocjenjuje veoma zahtjevnim. Poseban izazov mu je bilo fakultetsko školovanje na elitnom tehničkom fakultetu u Aachenu.

“Ispiti se spremaju mjesecima, a najzahtjevniji i godinama. U tom periodu sam naučio šta znače njemačka disciplina i upornost koje su uz određenu dozu talenta apsolutni preduslovi za uspjeh. Tim karakteristikama se vodim i u svom profesionalnom životu i za sada, hvala Bogu, uspjeh ne izostaje”, poručuje Begović.

Ipak, navodi da bez bez neformalnog obrazovanja, formalno gubi totalno na značaju, posebno u današnjem vremenu.

“Veliki dio odgoja nosite iz kuće, a tiče se poštivanja svojih principa i uvažavanja tuđih u isto vrijeme. U današnjem poslovnom ambijentu u kojem se uspjeh isključivo ostvaruje timskim radom, ljudima različitih uvjerenja i pogleda na život, bez uvažavanja drugačijeg mišljenja uspjeh je nemoguć. Uspješni poslovni čovjek mora biti svjestan da se školovanje ne završava fakultetom. Ono traje cijeli život i prema tome treba biti otvoren i proaktivno kreirati taj proces”, ističe Begović.

Iako je u Njemačkoj odrastao i gradio karijeru u njoj, BiH smatra svojom domovinom u kojoj se vidi u budućnosti. Kaže da zna poslovicu da se u BiH isključivo vraćaju penzioneri i da ne želi biti u toj grupi.

“Na mladima svijet ostaje i mladi su ti koji trebaju kreirati promjene u državi. Nadam se da ću jednog dana doprinijeti tome kroz poslovne projekte i kontakte koje posjedujem u svijetu”, poručuje sagovornik.

Kroz život ga vodi moto “uzdaj se use i u svoje kljuse”, dok u svakodnevnom poslovnom okruženju nastoji implementirati uspješan timski rad.

Važno je, kaže, čvrsto zastupati svoje mišljenje, a maksimalno uvažavati tuđe da bi se na kraju dobila idealna kombinacija oba “svijeta”.

“Ključno je biti uspješan u timskom radu na svim nivoima firme, tako da ne marginalizirate druge, neovisno o njihovoj poziciji ili njihovom nivou odgovornosti. U timovima ljudi koje vodim stvaram klimu slobode govora i mišljenja i samo tako se pronalaze najbolja rješenja. Model “klasičnog” direktora u kompleksnom okruženju poslovanja među različitim disciplinama nije uspješno”.

SVAKI POJEDINAC KOVAČ SVOJE SUDBINE

Komentarišući poslovni ambijent u BiH Begović ističe da se dešavaju pozitivne promjene, što je vidljivo po novim i jakim domaćim firmama u različitim oblastima, stvorene kroz jak poduzetnički duh njihovih vlasnika i menadžera. Zato smatra da je stvaranje poduzetničkog duha i kreiranje ambijenta za ulaganje u nove tehnologije jedina formula uspjeha.

“BiH je zemlja u tranziciji u kojoj mnogo ljudi, nažalost, još uvijek živi u prošlom vremenu. Kao banalni primjer ću navesti da veliki broj građana očekuje kreiranje radnih mjesta pa čak i gradnju fabrika od države i njenih političkih partija. To je apsurd i u totalnoj suprotnosti od sistema koji jedini može biti uspješan, a to je privatno poduzetništvo i ulaganja”, navodi Begović.

Naglašava da je država ta koja treba da stvori pravni i pravedni sistem i olakša ta ista ulaganja. U takvim okolnostima podržava mlade i obrazovane ljude da idu u razvijene sredine i tamo nauče pravila tržišne ekonomije u kojoj je svaki pojedinac kovač svoje sudbine.

“Njihov povratak u BiH u konačnici može značiti iskorak koji je potreban našem društvu. Da bi se promijenila svijest kod budućih generacija potrebna je temeljita reforma cijelokupnog obrazovnog sistema. Manje teorije, a više prakse, manje učenja napamet, a više forsiranja kreativnosti i individualni sposobnosti. To je isključivo moguće uz blisku saradnju industrije i obrazovnog sistema koji treba biti u službi potreba ekonomije”, savjetuje dr. Begović, apelirajući na poslodavce da shvate važnost zadovoljstva njihovih radnika, jer je za uspjeh i rast jedne firme radnik ključni faktor.

“To se ne stiče isključivo sa zadovoljavajućim i redovnim primanjima, nego fer i korektnim odnosom koji stvara zdrav kolektiv”, poručuje Begović.

Akta

O autoru

Srodni članci